22-02-2014, 01:08 PM
Поставио сам.
Ево једног додатка - дискусија о Михаиловићевим порукама које су, наводно, хватали немци.
DEAKIN: Ovdje smo nekoliko puta govorili o interceptima, o tumačenju onih intercepata što su se odnosili na Jugoslaviju i o njihovoj vrijednosti, a znamo i to da su Nijemci hvatali i dešifrirali Mihailovićeve poruke. Kod Nijemaca je to stvorilo još čvršće uvjerenje da ćemo se mi iskrcati na Balkanu. Nijemci su čitali Mihailovićeve poruke, u kojima je on tvrdio da je siguran da ćemo to uraditi, i bili su uvjereni da on ima pravo, jer se sve što je on još od 1940. i 1941. godine tvrdio o našoj analizi
njega i monarhije na dlaku poklapalo s Hitlerovom analizom. Hitleru nije jednostavno nikad palo na pamet da ćemo podržavati Tita. On je također rezonirao po kriterijama prvoga svjetskog rata, upravo kao Mihailović, pa je zato Mihailovića smatrao mnogo opasnijim nego komunističke partizane u Srbiji. To je bio Hitlerov osobni stav, a osim toga treba imati na umu da je kao Austrijanac bio protusrpski raspoložen. Sve to proizlazi iz intercepata. Nijemci su, dakle, hvatali i čitali Mihailovićeve poruke, slali su ih u Berlin i govorili: Mihailović kaže da će se Britanci iskrcati, on je miljenik Britanaca, pa to sve znači da će se Britanci doista iskrcati.
Druga konsekvencija intercepata još je čudnija. Za nju se saznalo poslije rata, na suđenju sedmorici njemačkih generala - »Slučaj sedmorice« - koji su komandirali na jugoistoku, a među njima su bili i generali koji su komandirali u Grčkoj. Među dokaznim materijalom iznijetim na tom suđenju bijahu i podaci o tome kako su Nijemci hvatali Mihailovićeve brzojavke i čitali ih. Za njihovo hvatanje postojala je posebna stanica u Beogradu, i taj je posao obavljao jedan njemački tehničar porijeklom iz jugozapadne Afrike, koji je doveden na suđenje kao svjedok, jer se branitelj jednog od optuženih generala zaprepastio kada je saznao da su se Nijemci služili interceptima Mihailovićevih brzojavki dok bi pisali izvještaje namijenjene generalu Gehlenu i da su u njima doslovce citirali njegove poruke u kojima je iznosio svoje procjene o snazi vlastite organizacije. Da bi se dodvorio Hitleru (jer je i u njemačkoj vrhovnoj komandi bilo ljudi koji su bili za Mihailovića i protiv njega), Gehlen je doslovce prihvatio tvrdnje iznijete u tim dešifriranim porukama i na temelju toga izmislio kompletnu bojnu zapovijed za Mihailovića - koja se u cjelini zasnivala na porukama što ih je Mihailović razmjenjivao sa svojim komandantima. Obrana na procesu iznijela je to kao tobožnji dokaz da je Mihailović bio za Nijemce mnogo veća opasnost nego Tito. Bila je to ta druga upotreba intercepata koja nas zanima u ovom kontekstu.
BAILEY: Nadam se da je Gehlen sve Mihailovićeve brojke skresao za pedeset posto.
DEAKIN: Gehlen je znao što radi, i to je uradio namjerno jer je želio da mu Hitler povjeruje.
MACLEAN: Treba svakako napomenuti da je bio zanimljiv i sovjetski stav prema Mihailoviću. Oni su Tita veoma uznemirili kada su u prvim danima borbe pokazali stanovit interes za Mihailovića, a Eden mi je pričao da je Molotov pokazao interes za to da pošalje sovjetsku misiju u Mihailovićev štab, po svoj prilici zbog toga što je pretpostavljao da se nama isplati što smo svoju misiju poslali, pa nije htio da oni, Sovjeti, iz toga izostanu. Tita je to naravno samo još više naljutilo.
DEAKIN: Prema tome, u prvom razdoblju ruska i njemačka interpretacija bijahu identične.1
476.
BAILEY: Nisam bio pozvan da dajem sudove o njegovim vojničkim sposobnostima, ali mislim da sam bio i te kako pozvan da kritiziram njegovu apsolutnu opsjednutost vojnim administriranjem. Ovdje smo već govorili o interceptima i o tome kako je Nijemcima pošlo za rukom da odgonetnu Mihailovićeve šifre, pogotovo unutrašnje, tj. za komuniciranje u zemlji. Ja jednostavno ne mogu dokučiti ni zamisliti što su Nijemci zapravo radili s Mihailovićevim brzojavkama. Tipična brzojavka glasila je otprilike ovako: »Podnarednik X. X. unapređuje se u čin narednika s važnošću o d . . . « itd. Vjerujte mi da nimalo ne pretjerujem. U toku mog boravka u Mihailovićevu štabu poslane su na stotine takvih brzojavki.
Mene nije naročito zabrinjavao rizik, koji je zbog toga nastajao, jer Mihailović ionako nije baš često izdavao operativne zapovijedi. Možda je i sam uvidio da su Nijemci razbili njegove kodove. Alternativa za bežične poruke bilo je slanje kurira, kojemu je trebalo i do petnaest dana da stigne na odredište, a za to bi vrijeme lokalnom britanskom oficiru za vezu dozlogrdilo čekanje i odgađanje, pa bi čitava operacija bila otkazana.2
1- Други део- Дискусије, 475-6
2. Исто,470
Ево једног додатка - дискусија о Михаиловићевим порукама које су, наводно, хватали немци.
DEAKIN: Ovdje smo nekoliko puta govorili o interceptima, o tumačenju onih intercepata što su se odnosili na Jugoslaviju i o njihovoj vrijednosti, a znamo i to da su Nijemci hvatali i dešifrirali Mihailovićeve poruke. Kod Nijemaca je to stvorilo još čvršće uvjerenje da ćemo se mi iskrcati na Balkanu. Nijemci su čitali Mihailovićeve poruke, u kojima je on tvrdio da je siguran da ćemo to uraditi, i bili su uvjereni da on ima pravo, jer se sve što je on još od 1940. i 1941. godine tvrdio o našoj analizi
njega i monarhije na dlaku poklapalo s Hitlerovom analizom. Hitleru nije jednostavno nikad palo na pamet da ćemo podržavati Tita. On je također rezonirao po kriterijama prvoga svjetskog rata, upravo kao Mihailović, pa je zato Mihailovića smatrao mnogo opasnijim nego komunističke partizane u Srbiji. To je bio Hitlerov osobni stav, a osim toga treba imati na umu da je kao Austrijanac bio protusrpski raspoložen. Sve to proizlazi iz intercepata. Nijemci su, dakle, hvatali i čitali Mihailovićeve poruke, slali su ih u Berlin i govorili: Mihailović kaže da će se Britanci iskrcati, on je miljenik Britanaca, pa to sve znači da će se Britanci doista iskrcati.
Druga konsekvencija intercepata još je čudnija. Za nju se saznalo poslije rata, na suđenju sedmorici njemačkih generala - »Slučaj sedmorice« - koji su komandirali na jugoistoku, a među njima su bili i generali koji su komandirali u Grčkoj. Među dokaznim materijalom iznijetim na tom suđenju bijahu i podaci o tome kako su Nijemci hvatali Mihailovićeve brzojavke i čitali ih. Za njihovo hvatanje postojala je posebna stanica u Beogradu, i taj je posao obavljao jedan njemački tehničar porijeklom iz jugozapadne Afrike, koji je doveden na suđenje kao svjedok, jer se branitelj jednog od optuženih generala zaprepastio kada je saznao da su se Nijemci služili interceptima Mihailovićevih brzojavki dok bi pisali izvještaje namijenjene generalu Gehlenu i da su u njima doslovce citirali njegove poruke u kojima je iznosio svoje procjene o snazi vlastite organizacije. Da bi se dodvorio Hitleru (jer je i u njemačkoj vrhovnoj komandi bilo ljudi koji su bili za Mihailovića i protiv njega), Gehlen je doslovce prihvatio tvrdnje iznijete u tim dešifriranim porukama i na temelju toga izmislio kompletnu bojnu zapovijed za Mihailovića - koja se u cjelini zasnivala na porukama što ih je Mihailović razmjenjivao sa svojim komandantima. Obrana na procesu iznijela je to kao tobožnji dokaz da je Mihailović bio za Nijemce mnogo veća opasnost nego Tito. Bila je to ta druga upotreba intercepata koja nas zanima u ovom kontekstu.
BAILEY: Nadam se da je Gehlen sve Mihailovićeve brojke skresao za pedeset posto.
DEAKIN: Gehlen je znao što radi, i to je uradio namjerno jer je želio da mu Hitler povjeruje.
MACLEAN: Treba svakako napomenuti da je bio zanimljiv i sovjetski stav prema Mihailoviću. Oni su Tita veoma uznemirili kada su u prvim danima borbe pokazali stanovit interes za Mihailovića, a Eden mi je pričao da je Molotov pokazao interes za to da pošalje sovjetsku misiju u Mihailovićev štab, po svoj prilici zbog toga što je pretpostavljao da se nama isplati što smo svoju misiju poslali, pa nije htio da oni, Sovjeti, iz toga izostanu. Tita je to naravno samo još više naljutilo.
DEAKIN: Prema tome, u prvom razdoblju ruska i njemačka interpretacija bijahu identične.1
476.
BAILEY: Nisam bio pozvan da dajem sudove o njegovim vojničkim sposobnostima, ali mislim da sam bio i te kako pozvan da kritiziram njegovu apsolutnu opsjednutost vojnim administriranjem. Ovdje smo već govorili o interceptima i o tome kako je Nijemcima pošlo za rukom da odgonetnu Mihailovićeve šifre, pogotovo unutrašnje, tj. za komuniciranje u zemlji. Ja jednostavno ne mogu dokučiti ni zamisliti što su Nijemci zapravo radili s Mihailovićevim brzojavkama. Tipična brzojavka glasila je otprilike ovako: »Podnarednik X. X. unapređuje se u čin narednika s važnošću o d . . . « itd. Vjerujte mi da nimalo ne pretjerujem. U toku mog boravka u Mihailovićevu štabu poslane su na stotine takvih brzojavki.
Mene nije naročito zabrinjavao rizik, koji je zbog toga nastajao, jer Mihailović ionako nije baš često izdavao operativne zapovijedi. Možda je i sam uvidio da su Nijemci razbili njegove kodove. Alternativa za bežične poruke bilo je slanje kurira, kojemu je trebalo i do petnaest dana da stigne na odredište, a za to bi vrijeme lokalnom britanskom oficiru za vezu dozlogrdilo čekanje i odgađanje, pa bi čitava operacija bila otkazana.2
1- Други део- Дискусије, 475-6
2. Исто,470