15-05-2016, 03:16 PM
(15-05-2016, 10:49 AM)Војска Републике Српске Пише: opet pises gluposti !
srpski partizanski krajevi su nastradali jer su se borili protiv ustasa,njemaca,italijana,a cetnicki krajevi nisu, jer su saradjivali sa ustasama,njemcima,italijanima u borbi protiv partizana
(06-05-2016, 10:40 PM)Романија Пише: Није само Козара Босна и Херцеговина. Зашто не кажеш чија је Мањача, Херцеговина, Сарајево, Романија, Мајевица, Озрен, Требава, Динара и све остале планине и области?? Шта си се накачио само Козаре.
evo zasto:
Dragoje Lukić je rođen u Miloševom brdu na Kozari. U leto 1942. godine, za vreme ustaško-nemačke ofanzive(Bitka na Kozari), zajedno sa celom svojom porodicom oteran je u logor Stara Gradiška. Od sedmoro Lukića ubijenih na jasenovačkom stratištu, petoro su bila deca.
Tragajući posle rata za svojom braćom i sestrama, Lukić je u Zagrebu došao do kartoteke sa imenima malih logoraša, koje je iz ustaške fabrike smrti spasila grupa zagrebačkih humanista na čelu sa Dianom Budisavljević. Tako je počeo njegov istraživački rad. Radeći individualno, o s Rajha, za četiri godine (od aprila 1941. do aprila 1945), ubijeno je i na druge načine umoreno više od 40.000 djece, od kolijevke do 14 godina.
Svako četvrto je bilo sa Kozare.
Kada je pod zaštitom njemačkog oružja 10. aprila 1941. godine proglašena Nezavisna Država Hrvatska, pakleni plan o „definitivnom rješavanju srpskog pitanja“ već je bio sastavljen, a odmah zatim i ozakonjen. Sa koliko je nagomilane mržnje pripreman i izvođen veliki zločin vidi se iz sačuvanih dokumenata i izjava vodećih ličnosti ustaške države, koje su već tada imale programski karakter.
Ante Pavelić, ustaški poglavnik: „Iz slobodne Nezavisne Države Hrvatske biće iskorijenjen sav korov što ga je tuđinska dušmanska ruka bila posijala.“
Mile Budak, ministar za nastavu i bogoštovje NDH: „Jedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostale prevesti na katoličku vjeru i tako pretopiti u Hrvate.“
Milovan Žanić, ustaški zakonodavac: „Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikoga drugog. I nema te metode koju mi nećemo kao ustaše upotrijebiti da načinimo ovu zemlju zbilja Hrvatskom i da je očistimo od Srba.“
...
U anale monstruoznih ustaških zločina iz prvih dana okupacije upisani su „avgustovski pokolji“ 1941. godine izvršeni u selima oko Prijedora i Bosanskog Novog, kada se narodni ustanak već bio rasplamsao u čitavom Potkozarju. Jedna ustaška bojna za 20 dana ubila je 6.000 ljudi i žena, a sa njima i 212 djece.
Tih dana ubijani su ljudi na sve strane, po dvorištima, na kućnim vratima i kapijama, po baštama i na prijedorskoj pijaci, na mostu i obalama Sane. Po krvavim ulicama ustaše su s pjesmom pratile kolone zaprežnih vozila pretovarene svojim žrtvama.
Dušanka Radišić, djevojčica iz Rudica kod Bosanskog Novog, izranavljena, preživjela je ustaški pokolj: „U avliji kuće Đoke Oljače, klali su nas kao ovce, ubijali maljem, krampom i sjekirom. Kuća i sve pomoćne zgrade, a naročito prostrana kolnica, bile su ispunjene leševima. Kada su majke molile da ne ubijaju djecu, ustaše su činile suprotno. Prvo su klale djecu, a onda roditelje. Tako su dotukle i Mitra Oljaču, a on je vikao: 'Živjela Srbija! Ne možete nas sve poklati. Ostaće neko da i vama sudi za ovakva zlodjela'.“
ини, нису супротставиле снаге Народноослободилачке војске Југославије.
Именом и презименом утврђено је 9.962 жртве са подручја котара Босанска Градишка који су страдали у систему логора Јасеновац. Котар Босанска Градишка је подручје које је појединачно дало највише жртава Јасеновца и Старе Градишке.
Оћеш свратити у јуну на четнички сабор на Мањачи, да попијемо коју?
