13-09-2016, 09:56 PM
[b]Pa ne samo što su imali diplomatske odnose, nego i su imali i sportske, tako su nedićevci 1941 godine igrali i jednu fudbalsku utakmicu sa igračimao iz NDH o čemu izveštava Novo Vreme.
Inače na slici jeste Lorković, a čovek sa kojim razgovara je konzul NDH u Srbiji dr Ivan Gligo. Odnosi izmedju Nedićeve Srbije i Nezavisne Države Hrvatske nisu bili najbolji iako su obe zemlje (hajde neću da mi Miloslav Samardžić zameri kako Nedićevu Srbiju smtaram državom što ona uistinu nije barem formalno bila, već nemačko okupaciono područje, ali ipak je imala vladu, policiju i vojsku (SDS) a bogme pripomagao je svojski i ubedjeni fašista Mita Ljotić svojim Srpskim Dobrovoljačkim Korpusom) imale zajedničkog gazdu: nacističkog okupatora. Kada je Francetić početkom 1942 izbio na Drinu i proterao četnike iz Istočne Bosne nazad u Srbiju, odnosi izmedju Srnije i NDH su definitivno zahladneli.
A kada je konačno nakon godine dana moljakanja Nedić primljen kod Adolfa Hitlera u septembru 1943 godine vlada NDH je bila u strahu da bi Nedić mogao dobiti delove i same NDH (dobar deo istolne Bosne i istočne Hercegovine). O toj poseti dr Gligo je iz Beograda uputio svojoj vladi u Zagrebu depešu sledeće sadržine:
Beograd, dne 16.09. 1943
Jučer je iz Beograda otputovao za Berlin gen. Nedić. Otputovao je zrakoplovom u društvu novog poslanika Njemačke g. Neubachera, dosadanjeg psolanika g. Benzlera te direktora TR Schenker g. Kornholza bivšeg gen. konzula austrijskog (ovaj navodno kao tumač). Gen. Nedić je od prošle jeseni nastoajao biti primljen kod Fuhrera. Tek sada je dobio pristanak i to kad je u kolovozu predao Memorandum u kojem su iznesene srpske želje i spremnost Srbije da bude na strani Njemačke. predlagalo se da se Nediću prizna neku suverenost u Srbiji, da se dozvoli pojačanje srpskog korpusa dobrovoljačkog na 15 bataljuna te da se neki teritoriji pripoje Srbiji (Crna Gora i neki naši). od psjete gen. Nedića se u Srbiji mnogo očekuje. Očekuje se da će ostati u Berlinu ili Glavnom Stanu do 18. tek. mj.
Dakle odnosi nisu bil najbolji, bili su puni nepoverenja i medjusobne mržnje, ali su se ipak održavali. Nacisti su tu igrali važnu ulogu. Iako Nediću nisu potpuno verovali (kao Pavelću na primer) ipak je centralna nemačka komanda za jugositok bila u Vrnjačkoj banji a ne u Zagreu što je izazivalo bes Pavelića i njegove vlade jer je nemački komandant iz Srbije naredjivao neke mere koje su bile u suprotnosti sa prijateljskim odnosima nemačke sa NDH. A Pavelić je smatrao da su te mere ponekad bile na nagovor ili mali pritisak samog Nedića. Na primer da uključi četničke jedinice tokom 1944 u borbu protiv partizana ali ovi su napadali i ustaše i domobrane u Bosni dakle na teritoriji Nemačkoj priajteljske države...
Inače na slici jeste Lorković, a čovek sa kojim razgovara je konzul NDH u Srbiji dr Ivan Gligo. Odnosi izmedju Nedićeve Srbije i Nezavisne Države Hrvatske nisu bili najbolji iako su obe zemlje (hajde neću da mi Miloslav Samardžić zameri kako Nedićevu Srbiju smtaram državom što ona uistinu nije barem formalno bila, već nemačko okupaciono područje, ali ipak je imala vladu, policiju i vojsku (SDS) a bogme pripomagao je svojski i ubedjeni fašista Mita Ljotić svojim Srpskim Dobrovoljačkim Korpusom) imale zajedničkog gazdu: nacističkog okupatora. Kada je Francetić početkom 1942 izbio na Drinu i proterao četnike iz Istočne Bosne nazad u Srbiju, odnosi izmedju Srnije i NDH su definitivno zahladneli.
A kada je konačno nakon godine dana moljakanja Nedić primljen kod Adolfa Hitlera u septembru 1943 godine vlada NDH je bila u strahu da bi Nedić mogao dobiti delove i same NDH (dobar deo istolne Bosne i istočne Hercegovine). O toj poseti dr Gligo je iz Beograda uputio svojoj vladi u Zagrebu depešu sledeće sadržine:
Beograd, dne 16.09. 1943
Jučer je iz Beograda otputovao za Berlin gen. Nedić. Otputovao je zrakoplovom u društvu novog poslanika Njemačke g. Neubachera, dosadanjeg psolanika g. Benzlera te direktora TR Schenker g. Kornholza bivšeg gen. konzula austrijskog (ovaj navodno kao tumač). Gen. Nedić je od prošle jeseni nastoajao biti primljen kod Fuhrera. Tek sada je dobio pristanak i to kad je u kolovozu predao Memorandum u kojem su iznesene srpske želje i spremnost Srbije da bude na strani Njemačke. predlagalo se da se Nediću prizna neku suverenost u Srbiji, da se dozvoli pojačanje srpskog korpusa dobrovoljačkog na 15 bataljuna te da se neki teritoriji pripoje Srbiji (Crna Gora i neki naši). od psjete gen. Nedića se u Srbiji mnogo očekuje. Očekuje se da će ostati u Berlinu ili Glavnom Stanu do 18. tek. mj.
Dakle odnosi nisu bil najbolji, bili su puni nepoverenja i medjusobne mržnje, ali su se ipak održavali. Nacisti su tu igrali važnu ulogu. Iako Nediću nisu potpuno verovali (kao Pavelću na primer) ipak je centralna nemačka komanda za jugositok bila u Vrnjačkoj banji a ne u Zagreu što je izazivalo bes Pavelića i njegove vlade jer je nemački komandant iz Srbije naredjivao neke mere koje su bile u suprotnosti sa prijateljskim odnosima nemačke sa NDH. A Pavelić je smatrao da su te mere ponekad bile na nagovor ili mali pritisak samog Nedića. Na primer da uključi četničke jedinice tokom 1944 u borbu protiv partizana ali ovi su napadali i ustaše i domobrane u Bosni dakle na teritoriji Nemačkoj priajteljske države...