Jesmo otišli predaleko, ali neću se vratiti temi dok ne razjasimo neke stvari.

Samardžiću, ne znam odakle ti ideja da je Skerlić bio ekstremni levičar?! Ti jesi ekspert za II svetski rat na ovim prostorima, ali taj rat nije udaljeno i usamljeno ostrvo u srpskoj i jugoslovenskoj istoriji.
Ja se amaterski bavim proučavanjem istorije srpskih stranaka, i evo do kakvih sam zaključaka došao.
Ovo u vezi sa stvaranjem srpskih stranaka, što je naveo Benito, jeste tačno. Svetozar Marković u svoje vreme jeste bio guru. Pod njegovim uticajem su bili ljudi koji su osnovali Narodnu radikalnu stranku. Naročito Pašić i Pera Todorović. Pašić je studirao građevinu u Švajcarskoj i tamo je upoznao silne ruske socijaliste koji su izbegli od careve čvrste ruke. Kada se vratio u Srbiju već je bio socijalista ruskog tipa, nikako marksista. Kada je osnovana radikalna stranka, svi oni su batalili socijalizam i okrenuli se nekim drugim ideologijama. Pašić se, na primer, najviše okrenuo spoljnoj politici i oslobođenju svih srpskih krajeva. Svetozar Marković takođe nije bio marksista već socijalista ruskog tipa. Razlika je u tome što je Marks računao na radničku klasu kao izvor i snagu revolucije, dočim su ruski socijalisti sve to videli u seljačkim masama. Svetozar Marković nije bio revolucionar, već akademski socijalista, da ne kažem salonski. Budući da Srbija nije imala industriju, on glavni klasni sukob nije video na relaciji kapitalisti-radnici, već na relaciji činovništvo-seljaštvo. Šta je kod radikala ostalo od njihovog ruskog socijalizma i markovićevizma? Ostalo je to da su oni postali stranka srpskih seljaka, i to da su se dosta oslanjali na prevrat i revoluciju. U proučavanju tehnika revolucije naročito je prednjačio Pera Todorović, koji je, pak, više bio politički pisac i novinar nego klasični revolucionar. Od političkih stranaka iz tog perioda nakon prevrata iz 1903. nestale su druge dve velike stranke - liberali i naprednjaci. Taj procs je bio manje-više prirodan budući da su se mnogi njihovi političari kompromitovali u saradnji sa Milanom i Aleksandrom Obrenovićem. Kompromitovao se jako i Pašić, ali je nekim čudom politički preživeo, budući da je, nisam shvatio zašto, dobo podršku ključnih radikala - Stojana Protića, Lazara Pačua i Ace Stanojevića.
Nakon prevrata 1903. deo razočaranih radikala, takozvano levo krilo, osniva Samostalnu radikalnu stranku. Iz te stranke će dvadesetak godina kasnije nastati Demokratska stranka. Jovan Skerlić je bio jedan od osnivača te stranke i njen poslanik u srpskoj skupštini. Skerlić nije bio ekstremni levičar. On jeste bio levičar, ali umereni. Napajao se sa istog izvora kao i Pašićevi radikali. Bio je Jugosloven, republikanac, socijalista. Da bi se shvatilo šta to znači, treba pogledati širi, evropski kontekst tadašnjeg socijalizma. On nije imao nikakve veze sa marskizmom. Skerlić je bio pod direktnim uticajem francuske kulture i njenih političkih doktrina. Nakon Drajfusove afere francuski socijalisti nisu više posmatrali samo klasne probleme, već i probleme čitave države i društva. Tada je normalno bilo da socijalisti ulaze u koalicije sa buržoaskim strankama i tvore vlade. Zalagali su se za socijalizam, do koga bi se došlo, ne revolucijom, već klasičnom parlamentarnom borbom. Kao i fabijevci u Britaniji. Bernštajn, nemački socijalista, već je glasno tvrdio da od Marksove propasti kapitalizma nema više ništa, i da je to sve jedna velika teorijska greška. I da treba bataliti Marksa i vratiti se Kantovoj filozofiji. Skerlić je bio produkt jedne takve filozofije i jedne takve doktrine.
Složićemo se da to nema ama baš nikakve veze sa Titom i Jajcem, zar ne?
Skerlić je umro relativno mlad. Ali uticaj koji je ostvario na svoje savremenike kao književni kritičar jeste bio ogroman. Koliko je tačno uticao na Slobodana Jovanovića to ne znam do u detalja. Jovanović jeste bio mudriji od njega, ali zar nije mudrost, između ostalog, učiti i od manje mudrih ljudi? Čovek iz naše novije istorije koji se može uporediti sa Skerlićem je bio Borislav Mihajlović Mihiz. Da li si ga možda lično upoznao? On iza sebe nije ostavio neko vredno delo, danas ga se možda niko više i ne seća. Ali avaj, on je bio toliko uticajan književni kritičar da je usmeravao tokove srpske književnosti. Svi veliki pisci su mu nosili tekstove na čitanje pre nego što će ih objaviti. On se bavio takozvanom preventivnom kritikom. Dakle, i Ivo Andrić i Borislav Pekić i mnogi drugi su bili pod velikim uticajem Mihiza. Pa je verovatno na taj neki sličan način bio i Jovanović pod uticajem Skerlića.
Potpuno se slažem sa Benitom u vezi sa Jajcem i selom Ba. Sve srpske stranke koje su nastale od radikala su se našle u selu Ba. Komunistička partija, koja nije imala nikakve veze sa radikalima, otišla je u Jajce. Dakle, kontinuiteta nema. Verovatno postoje neki individualni izuzeci, ali oni potvrđuju pravilo.
Kontitnuitet, ako postoji u ovoj državi, postoji između Titovog jajca i današnjih političkih stranaka. Pri čemu ne mislim na grad Jajce.

Ovi danas su uglavnom Titova duhovna kopilad.
Izvinjavam se što nisam imao vremena i živaca da budem kraći u svom izlaganju.