Tajni dodiri između Pavelića i Tita
Tajni dodiri između Pavelića i Tita nemaju direktne veze sa sovjetskim
dodirima s dr. Antom Pavelićem. Ali mi se čini, da dodiri Pavelić-Tito ili
Tito-Pavelić - prema tome tko ih je prvi počeo - osvjetljuju barem djelomično
Pavelićevo dosta kompleksno gledanje na problem partizanstva odnosno komunizma. Je li za Pavelića partizanstvo ili velikosrpstvo bilo glavni neprijatelj hrvatske države? Taj je problem posebice važan za razvoj događaja u 1942., prijelomnoj ratnoj godini. Izgleda, prema dosadašnjemu mojem istraživanju, da je Pavelić tijekom 1942., a izgleda i kasnije, još uvijek smatrao velikosrpstvo glavnim neprijateljem, a omalovažavao značaj partizanstva. Na tom je pitanju došlo do razlaza između njega i njegovoga vjerojatno najsposobnijeg suradnika, Eugena Dide Kvaternika.
Dr. Mehmed Alajbegović35 bio je posljednji ratni hrvatski ministar
vanjskih poslova od 5. svibnja 1944. do konca rata. Poslije rata bio je od
Amerikanaca zatočen u logoru Glasenbach kod Salzburga i odatle izručen
Jugoslaviji na 9. rujna 1946. U logor Glasenbach bio je doveden kao zatočenik
svećenik Vilim Cecelja na 20. prosinca 1945. i bio je otpušten iz logora na 20.
svibnja 1947.36 Dakle, Alajbegović i Cecelja bili su zajedno u logoru nešto
manje od devet mjeseci: od 20. prosinca 1945., dana Ceceljeva zatočenja, do 9.
rujna 1946., dana Alajbegovićeva izručenja Jugoslaviji. U tom razdoblju povjerio je Alajbegović svoju veliku tajnu velečasnom Cecelji:
»On me jedne večeri pozove na šetnju kroz dvorište logora. Tom prigodom
otkrio mi je tajnu, koju je on, do onoga vremena, čuvao i nije se usudio nikome
je otkriti. Reče mi, da je pod konac rata nehotice otkrio vezu između Poglavnika i Tita. Najavio se odmah Poglavniku misleći, da Poglavnik to ni ne zna.
Međutim, kad je on to Poglavniku rekao, on ga je tako mrko pogledao, da je
mislio, da će ga progutati zemlja. Poglavnik mu je odgovorio, da je on suveren,
i kao suveren ima pravo i dužnost držati vezu sa svakim, za kojeg misli, da bi
mogao koristiti Hrvatskoj. On mu je zabranio, da o tome bilo što govori. Tako
je Alajbegović šutio sve do one večeri. Njemu je prijetila opasnost izručenja
Jugoslaviji, pa mi je odao tu tajnu, da ju iznesem, kad bude prilike na vidjelo. I
ja sam o tome šutio sve do danas. Danas ju iznosim, kao dokaz, da je Poglavnik
upotrijebio i vezu s Titom, ne bi li - na bilo koji način - spasio Hrvatsku. Ne
ulazim u osobu, koja je bila posrednik. Političar i suveren mora imati otvorene
oči za sve mogućnosti i nemogućnosti, da ravna državom i da je spašava u
pogibeljima. Tako je radio i Poglavnik, to tim više, jer je Tito bio na protivnoj
strani i znao je točno za poteze saveznika. Politika je 'vražja' stvar, veli narodna.
Poglavnik je vidio, da će Njemačka izgubiti rat. Toliko je morao biti dalekovidan, kad su to već opazili i oni jednostavni hrvatski vojnici u Stockerau. U
čemu su se sastojali ovi razgovori pomoću posrednika, meni nije poznato.«37
Cecelja se je još jednom osvrnuo na taj razgovor s Alajbegovićem - oko tri
tjedna prije svoje smrti - u pismu upućenom dr. Milanu Blažekoviću:
»Jednog dana bio me je pozvao ministar Alajbegović nasamo na razgovor,
u kojem mi je pripovijedao, kako je otkrio vezu između Poglavnika i Tita. Kad
je on to Poglavniku otkrio, misleći da to Poglavnik ne zna i da to nije istina,
Poglavnik je namrštio svoje čelo i odgovorio mu: 'Ja sam suveren i imam pravo
imati vezu s kime hoću, a Ti o tome šuti, ako Ti je mila glava'. Ovo sam opisao
u svojem članku: '40-godišnjica Bleiburga' u 'Vjesniku hrvatskih radnika i
iseljenika' iz Munchena. Da je Poglavnik uistinu imao vezu s Titom, to mi je
potvrdila njegova kćerka Marija [Mirjana] - žena gosp. [dr. Srećka] Pčeničnika. Ona mi je rekla, da je ta veza tekla preko kćerke pukovnika Prebega.«38
Dakle, sa sigurnošću se može tvrditi, da je postojala veza između Pavelića
i Tita u razdoblju Alajbegovićeva ministrovanja, između 5. svibnja 1944. i 6.
svibnja 1945. Ne znamo sigurno je li ta veza postojala kroz cijelo to razdoblje
ili kroz samo dio toga razdoblja. Pukovnik Viktor Prebeg postao je krilnim
pobočnikom Poglavnika prije 29. kolovoza 1942., jer je kao takav prisustvovao
odlikovanju generala Vladimira Laxe, kako je zabilježeno u Hrvatskom Narodu
(Zagreb), 30. kolovoza 1942. Kasnije, na 14. svibnja 1943., krilni pobočnik
Prebeg imenovan je također i Poglavnim županom županstva pri Poglavniku, a
u travnju 1945. bio je promaknut u čin generala.
Povlačio se je iz domovine s hrvatskom vladom i bio izručen od Engleza Jugoslaviji
u prvoj izručenoj grupi na čelu s dr. Nikolom Mandićem, predsjednikom vlade, na 18. svibnja 1945.
Izgleda nije bio suđen i živio je poslije toga slobodno u Zagrebu. Prema
svjedočanstvu dr. Ive Korskog, Prebeg je postao komunist na robiji u Mitrovici,
na koju je bio osuđen zbog veze s ustaškim ličkim ustankom iz 1932.39 Postavlja
se pitanje je li dr. Pavelić znao da je Viktor Prebeg komunističke orijentacije i
je li Pavelićeva veza s Titom starija od 1944. godine.
35 Dr. Mehmed Alajbegović (Bihać, 7. V. 1906. - Zagreb, lipnja 1947.), pravnik, od
1938. do 1941. sudac Upravnog suda u Zagrebu. Na 1. VIII. 1941. imenovan tajnikom u
hrvatskome Ministarstvu vanjskih poslova, a zatim konzulom u Miinchenu 10. II. 1942.,
te ministrom skrbi za postradale krajeve 10. X. 1943. Na 5. V. 1944. postao je ministrom
vanjskih poslova i na tom položaju ostao do konca rata. Izručen Jugoslaviji od
Amerikanaca 9. IX. 1946., te osuđen na smrt na procesu protiv maršala Slavka Kvaternika
i drugih.
36 Vilim Cecelja (Sv. Ilija, kotar Varaždin, 24. IV. 1909. - Salzburg, Maria Plain,
Austrija, 3. VII. 1989.), svećenik zagrebačke nadbiskupije i vojni svećenik hrvatske vojske
za vrijeme rata. Nakon rata sav se posvećuje humanitarnim akcijama među hrvatskim
izbjeglicama i svima ljudima potrebnih pomoći. Čeličan karakter i hrvatski rodoljub.
37 Vilim Cecelja, »Četrdesetgodišnjica Bleiburga«, Vjesnik hrvatskih radnika i iseljenika u Njemačkoj (Munchen), god. Xrv. / (XX.), broj 51., Uskrs 1985., 36-37, cijeli članak, 30-44.
38 Pismo Vilima Cecelje Milanu Blažeković, Maria Plain, 11. VI. 1989., objavljeno u
Hrvatska Revija (Barcelona), XL., sv. 2., lipanj 1990., 366-367: Milan Blažeković, »Posljednje pismo prijatelja. Na spomen Velečasnom Vilimu Cecelji, povodom prve godišnjice smrti«, 363-372. Ceceljino je pismo na str. 363-370.
39 Dr. Ivo Korsky, »Ja sam hrvatski nacionalist [Razgovor s Hrvojem Vojkovićem]«,
Hrvatski Rubikon (Zagreb), studeni 1990., 10-13 i 28-39. Na str. 10 Korsky kaže: »Poslije
rata otkrilo se da je pukovnik Prebeg, koji je kao ustaša bio suđen s ličkim ustankom, na
robiji postao komunist i kao takav uspio infiltrirati u sam vrh Hrvatske vlade.«
Izvor: JERE JAREB, "Sovjetski dodiri s dr. Antom Pavelićem od rujna 1944. do veljače 1945.", Časopis za suvremenu povijest, Vol. 27 No. 1, 1995, str. 23-25
![[Слика: Saradnja-partizana-sa-nemcima-ustasama-i...e-KROP.jpg]](https://i.postimg.cc/jq85PDn9/Saradnja-partizana-sa-nemcima-ustasama-i-albancima-3-izdanje-KROP.jpg)
full body vs upper lower