Treba se setiti pesme - Ide Mile lajkovačkom prugom - koju su jugoslovenski komunisti skroz naskroz usrali, da praštaju na izrazu oni što ovo čitaju, jer to je najadekvatniji izraz za to šta je sa tom pesmom učinjeno...
U pesmi je glavni akter - Mile, srpski seoski mladić i vojnik u I Svetskom ratu, koji je od vojvode Stepe i kralja Petra dobio kraće odsustvo iz borbi u pomenutom ratu i pravo da obiđe zavičaj, ženu, svoje stare, itd. On je ratovao na Ceru i Kolubari. Potom, pošto se vraća sa odsustva, Mile u ratu iznova ratuje protiv zavojevača i nalazi, spasava i neguje ranjenu sabraću, kojoj pomaže da se kreću, a ko ne može sam da hoda, Mile ih po potrebi čak i nosi.
Međutim, komunisti su je ,,preradili'', da ne kažem progutali i u pomrčinu bacili originalnu verziju pesme i stvorili ,,prerađenu'' verziju pesme, prozvod koji se s pravom može zvati umetničkim govnom.
Radnja istog predstavlja dangubljenje dva seoska dokona ništaka, dva alkoholičara i budale koje lutaju vozovskom prugom, jedan je maniti, brzonogi Mile, koji trči prugom kao besan pas, a drugi je njegov neimenovani ortak, koji je sakat u noge ili često pijan, pa ne može da isprati Milov tempo hodanja, te ga moli ne bil kreten usporio. Tu debilnu radnju dalje prati opis seoske zabiti netaknute prirode, (jer Srbija je, jelte, divljina sačinjena od istih i u njoj žive varvarski Srbi) kroz koju ide lajkovačka pruga, koju gledaju poput letećih raketa , kojom dva ortaka trče, možda imitiraju lokomotive, jer im je IQ niži od telesne temperature, a oni su konjine, zrele za ženidbu. Vrhunac idiotizma je suvo seno pokošeno i reka (zapravo potočić ili izvor) što teče kroz selo, u kojoj riba plovi, a njih niko nema da lovi, kao da ribe zaista žive u seoskim potocima i kao da se ribe love puškama, a ne pecaju. Tako se tom preradom pesma uništila skrivanjem i zatiranjem njenog pravog motiva, ubacivanjem pseudomotiva i pseudopoetike, sa ciljem obezvređivanja, obesmišljavanja i sprdanja sa pesmom, koja postade samo jedna velika polupismena, kvaziumetnička pseudonarodna sprdačina, sveukupnog siromašnog vokabulara i floskula i (polu)skrivenih vulgarnih značenja (nemoj Mile da ostavljaš druga - pomirite se, ostaćete zajedno, ...riba plovi, nema ko da lovi ili riba jeca, nema ko da peca - ako su ribe metaforički, u prevodu: debili, jebite nešto, vidite kolike ste konjine i sl.).
Бⲉху Вишⲉслɑвовићи (631−947), Бⲉлошⲉвићи (947−1186),
Вукɑновићи (1186−1371),
Прибɑчⲉвићи (1374−1427),
Брɑнковићи (1427−1459),
Тⲉодоровићи (1815−1842, 1858–1903) и Кɑрɑ-Ђорђⲉвићи (1804−1813, 1842–1858, 1903–1945). „Свⲉвлɑдовићи“ су фикциȋɑ.
M. I. 2022.
Бɑлкɑнски Сⲉрбљин.