10-10-2013, 12:15 AM
Ова тема свакако заслужује да се отвори на овом форуму. Ево најновијих информација о броју жртава послератног комунистичког терора у Србији.
Posle Drugog svetskog rata u Srbiji streljano između 60 i 70.000 ljudi
Kako za Pirotske vesti govori dr Srđan Cvetković, jedan od retkih ljudi koji je imao pristup arhivama tajne službe poput OZNE i drugih službi bezbednosti, tokom 13 godina rada na ovom izuzetno obimnom poslu, imenom i prezimenom je dokazano streljanje preko 52.000 civila.
-Ovaj broj naravno nije konačan, istraživanje se nastavlja, jedan deo građe tajne policije nedostaje ali u svakom slučaju smatram da na osnovu obimnog izvornog materijala da je posle septembra 1944. na teritoriji Srbje stradalo između 60 i 70. 000 ljudi. U celoj bivšoj Jugoslaviji taj broj se može proceniti na osnovu istraživanja u Hrvatskoj i Sloveniji negde na oko 150 000 žrtava. Broj je ogroman naročito ako se uzme u obzir da su te likvidacije obavljene u svega nekoliko meseci po oslobođenju- od septembra 1944. do marta 1945. Žrtva ,,crvenog terora” su nažalost u ogromnoj većini bili civili, naročito u slučaju naše zemlje. Među njima naravno je trebalo suditi nekima za ratne zločine i kolaboraciju ali kao što je i sam Đilas kasnije primetio u svojim memoarima pobijeno je mnogo nevinog sveta ili onih koji smrtnu kaznu nisu zasluživali pre svega iz ideološko političkih razloga-priča Cvetković i dodaje:
-Tajna policija kao kičma svih diktatura godinama je prikupljala informacije o građanima i držala pod kontrolom na stotine hiljada doušnika i hiljade agenata i saradnika. Na hiljade pa i stotine hiljada ljudi bilo je direktno oštećeno delovanjem represivnog aparata čija je kičma bila upravo tajna policija. Tek dolaskom do ovih objektivnih informacija o funkcionisanju represivnog aparata i razmerama zločina svrgnutog autoritarnog režima može se dalje ići sa merama lustracije, rehabilitacije itd. Ipak u Srbiji danas 13 godina posle 5. oktobra 2000. još uvek nije donesen Zakon o otvaranju dosijea a široj javnosti su tek selektivno dostupni arhivski dokumenti koji se tiču rada tajne policije. Doduše samo na kratko tokom prve postpetooktobarske vlade 2001. fingirana je i verovatno u propagandno-političke svrhe dozvoljena mogućnost pojedinim licima da vide i to ograničeno svoj dosije. I dok se Zakon o otvaranju dosijea do unedogled odlaže istorijska građa vezana za rad tajne policije se još uvek selektivno predaje arhivima i još selektivnije, mahom voljom arhivskih vlasti, ustupa na uvid građanstvu. Za sada dodir sa tom građom imaju samo članovi Državne komisije i od skora retki naučni radnici na projektima. Naime u više navrata od 2003. godine, po našim saznanjima u najmanje šest navrata, istorijska građa tajne policije predavana je pre svega Arhivu Srbije i nešto malo Istorijskom arhivu grada Beograda. Arhivske vlasti su međutim internim statutima ograničile dostupnost široj javnosti ovih dokumenta tajne policije. Ova građa je važna ne samo za razumevanje mehanizma terora i istorijska i druga istraživanja već i za ostvarivanje osnovnih prava oštećenih građana-navodi Cvetković.
Dr Cvetković uveliko radi na pripremi jedinstvene izložbe pod nazivom “U IME NARODA!-politička represija 1944-1953.”. To je prva multimedijalna izložba o dugogodišnjim tabu temama, o likvidaciji, suđenjima narodnim neprijateljima, Golom otoku i drugim logorima, prinudnom otkupu i kolektivizaciji ali i političkoj kulturi toga vremena. Izložba je planirana za početak 2014. godine u prostoru Istorijskog muzeja Srbije u samom centru Beograda u blizini najvažnijih političkih institucija.
Izložbu su podržali Ministarstvo kulture republike Srbije, Centar za promociju nauke, Istorijski muzej Srbije, Muzej istorije Jugoslavije, Kulturni centar Austrije, a u toku su pregovori o podršci i učešću muzejskih i naučnih institucija iz regiona i šire – Slovenije, Bugarske, Češke, Mađarske.
-Imamo podršku određenih krugova u dijaspori. Ambicija je da se na ovom mestu sučele različita iskustva istočnoevropskih društva u vremenu kada se sledio staljinistički koncept društva ali i da se uporede iskustva tzv. demokratske tranzicije koje su provođene sa različitim uspehom u ovim zemljama u poslednje dve decenije-zaključuje Cvetković.
Пиротске вести
Posle Drugog svetskog rata u Srbiji streljano između 60 i 70.000 ljudi
Kako za Pirotske vesti govori dr Srđan Cvetković, jedan od retkih ljudi koji je imao pristup arhivama tajne službe poput OZNE i drugih službi bezbednosti, tokom 13 godina rada na ovom izuzetno obimnom poslu, imenom i prezimenom je dokazano streljanje preko 52.000 civila.
-Ovaj broj naravno nije konačan, istraživanje se nastavlja, jedan deo građe tajne policije nedostaje ali u svakom slučaju smatram da na osnovu obimnog izvornog materijala da je posle septembra 1944. na teritoriji Srbje stradalo između 60 i 70. 000 ljudi. U celoj bivšoj Jugoslaviji taj broj se može proceniti na osnovu istraživanja u Hrvatskoj i Sloveniji negde na oko 150 000 žrtava. Broj je ogroman naročito ako se uzme u obzir da su te likvidacije obavljene u svega nekoliko meseci po oslobođenju- od septembra 1944. do marta 1945. Žrtva ,,crvenog terora” su nažalost u ogromnoj većini bili civili, naročito u slučaju naše zemlje. Među njima naravno je trebalo suditi nekima za ratne zločine i kolaboraciju ali kao što je i sam Đilas kasnije primetio u svojim memoarima pobijeno je mnogo nevinog sveta ili onih koji smrtnu kaznu nisu zasluživali pre svega iz ideološko političkih razloga-priča Cvetković i dodaje:
-Tajna policija kao kičma svih diktatura godinama je prikupljala informacije o građanima i držala pod kontrolom na stotine hiljada doušnika i hiljade agenata i saradnika. Na hiljade pa i stotine hiljada ljudi bilo je direktno oštećeno delovanjem represivnog aparata čija je kičma bila upravo tajna policija. Tek dolaskom do ovih objektivnih informacija o funkcionisanju represivnog aparata i razmerama zločina svrgnutog autoritarnog režima može se dalje ići sa merama lustracije, rehabilitacije itd. Ipak u Srbiji danas 13 godina posle 5. oktobra 2000. još uvek nije donesen Zakon o otvaranju dosijea a široj javnosti su tek selektivno dostupni arhivski dokumenti koji se tiču rada tajne policije. Doduše samo na kratko tokom prve postpetooktobarske vlade 2001. fingirana je i verovatno u propagandno-političke svrhe dozvoljena mogućnost pojedinim licima da vide i to ograničeno svoj dosije. I dok se Zakon o otvaranju dosijea do unedogled odlaže istorijska građa vezana za rad tajne policije se još uvek selektivno predaje arhivima i još selektivnije, mahom voljom arhivskih vlasti, ustupa na uvid građanstvu. Za sada dodir sa tom građom imaju samo članovi Državne komisije i od skora retki naučni radnici na projektima. Naime u više navrata od 2003. godine, po našim saznanjima u najmanje šest navrata, istorijska građa tajne policije predavana je pre svega Arhivu Srbije i nešto malo Istorijskom arhivu grada Beograda. Arhivske vlasti su međutim internim statutima ograničile dostupnost široj javnosti ovih dokumenta tajne policije. Ova građa je važna ne samo za razumevanje mehanizma terora i istorijska i druga istraživanja već i za ostvarivanje osnovnih prava oštećenih građana-navodi Cvetković.
Dr Cvetković uveliko radi na pripremi jedinstvene izložbe pod nazivom “U IME NARODA!-politička represija 1944-1953.”. To je prva multimedijalna izložba o dugogodišnjim tabu temama, o likvidaciji, suđenjima narodnim neprijateljima, Golom otoku i drugim logorima, prinudnom otkupu i kolektivizaciji ali i političkoj kulturi toga vremena. Izložba je planirana za početak 2014. godine u prostoru Istorijskog muzeja Srbije u samom centru Beograda u blizini najvažnijih političkih institucija.
Izložbu su podržali Ministarstvo kulture republike Srbije, Centar za promociju nauke, Istorijski muzej Srbije, Muzej istorije Jugoslavije, Kulturni centar Austrije, a u toku su pregovori o podršci i učešću muzejskih i naučnih institucija iz regiona i šire – Slovenije, Bugarske, Češke, Mađarske.
-Imamo podršku određenih krugova u dijaspori. Ambicija je da se na ovom mestu sučele različita iskustva istočnoevropskih društva u vremenu kada se sledio staljinistički koncept društva ali i da se uporede iskustva tzv. demokratske tranzicije koje su provođene sa različitim uspehom u ovim zemljama u poslednje dve decenije-zaključuje Cvetković.
Пиротске вести