Оцена Теме:
  • 3 Гласов(а) - 4 Просечно
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

Жена и погледи
#1

Žene koje su stvarale i menjale istoriju

Istorijske ličnosti, kao i naši savremenici, slažu se u činjenici da se ženska moć otelotvoruje u lepoti, strastvenosti i šarmu, ali i u mogućnosti da utiče na ključne civilizacijske događaje

Ljudi stvaraju dela, a žene ljude, rekao je Roman Rolan. Međutim, postoje žene koje su stvarale, ali i uništavale dela i ljude. I niko na njih nije mogao da bude imun. Iako se smatra da je moć rezervisana za muškarce, postoje dame koje su dale snažan pečat vremenu u kom su živele. Uticajem i harizmom uspevale su da se izbore za najznačajnije pozicije u društvu. Ono što je zajedničko svima njima jeste to da se nijedna nije prepustila ukorenjenom mišljenju, svaka je dala svoj maksimum, radila na sebi, ostavila trag i učinila svet lepšim i boljim mestom za život.

ISKUŠENICE STAROG VEKA

Prva fatalna žena bila je Lepa Jelena, odnosno Helen of Troy, po grčkoj mitologiji ćerka Zeusa i Lede, žena spartanskog kralja Menelausa. Još od rane mladosti odlikovala se nesvakidašnjom lepotom i gracioznošću. Helenu su prosili najugledniji grčki junaci, pa je njen očuh Tyndareos, po Ulyssejevom savetu, pre donošenja odluke o prosidbi svečano zakleo prosce da svi brane Helenu i njenog izabranika, ko god da on bude. Ona se odlučila za Menelausa koji je nasledio presto u Sparti. Kada ju je princ Paris oteo, tačnije zaveo i odveo u Troju, svi nekadašnji prosci održali su reč i sa Menelausom krenuli u rat koji je trajao deset godina. Istorija je ispisana imenima jakih žena čvrste volje koje su koristile zavodljivost, promoćurnost, inteligenciju i lepotu kao svoja glavna oružja. Primera ima mnogo, a niz bi mogla da započne prefinjena kurtizana Phrine čiji je lik poslužio kao inspiracija za stvaranje najvažnijih umetničkih dela antičke Grčke.

[Слика: helena121.jpg]

Текст преузет: http://www.story.rs/vesti/u-fokusu/24098...oriju.html

Настагвиће се
Одговори
#2

Ха,прорадила и ова тема!Јок

Нека нам школа буде са вером, политика са поштењем, војска са родољубљем, држава са Божјим благословом. Нека се сваки врати Богу и себи; нека нико не буде ван Бога и ван себе, да га не би поклопила језива тама туђинска, са лепим именом и шареном одећом.
Одговори
#3

Био је ред. Smile
Одговори
#4

Једино женско чељаде међ' овол'ко вукова,биће свашта!

Нека нам школа буде са вером, политика са поштењем, војска са родољубљем, држава са Божјим благословом. Нека се сваки врати Богу и себи; нека нико не буде ван Бога и ван себе, да га не би поклопила језива тама туђинска, са лепим именом и шареном одећом.
Одговори
#5

А Андријана? Smile
Одговори
#6

(06-11-2015, 06:05 PM)смедерево Пише:  Једино женско чељаде међ' овол'ко вукова,биће свашта!

Жене су мирољубиве али постају вучице ако им неко дирне оне који су им у срцу. Морала сам скинути капу, не пристаје ми уз фризуру. [Слика: 2881977520.gif]

~~~

Žene iz senke u Srbiji

Ni srpska istorija nije lišena ženskih likova koji su je obeležili i uticali na njen pravac. Svakako među najupečatljivijim ženama koje su vukle konce iz senke bila je Prokleta Jerina. Poreklom Grkinja, supruga despota Đurđa Brankovića, u narodu je ostala upamćena kao omražena ličnost koja je siromašno stanovništvo terala da zida tvrđave po Srbiji, a najpoznatija je zdanje Jeringrad u Smederevu.

[Слика: 01.jpg]

~~~

Kako legenda kaže, život je okončala tako što ju je otrovao najmlađi sin Lazar s kojim se borila oko prestola. Nasuprot nje, omiljena je bila kneginja Milica, žena srpskog kneza Lazara i pravoslavna svetiteljka. Njen otac je bio knez Vratko, poznat kao Jug Bogdan, koji je pripadao lozi Nemanjića. Nakon pogibije kneza Lazara u Kosovskom boju 1389. godine, kneginja Milica preuzela je njegove državne poslove. Kada je njen sin Stefan porastao i postao vladar, Milica je napustila državne poslove i zamonašila se u manastiru Ljubostinja, gde je ostala do smrti. Najkontroverznija ženska ličnost, kada je ovdašnja istorija u pitanju, bila je Draga Mašin.

[Слика: Kneginja_Milica.jpg]

Извор: story.rs
Одговори
#7

Najbogatija žena na svetu

[Слика: kleopatra-vii-6.jpg]

Medju naslednicima Aleksandra Velikog bili su i pripadnici roda Ptolomeja čija vladavina Egiptom datira iz tog doba. Jedna od tih naslednica bila je i po zlu poznata Kleopatra, tačnije Kleopatra VII, koja je vladala Egiptom od 51. do 30. godine pre naše ere. Posle smrti svog oca Ptolomeja XII došla je na vlast zajedno sa svojim bratom Ptolomejem XIII kada je imala 19 ili 20 godina. Ali, posle par godina, brat ju je proterao. Ona se obratila za pomoć Cezaru, tada najmoćnijem čoveku na svetu (48. pre n.e.) koji je sa svojom vojskom boravio u Egiptu i koji je u Aleksandrijskom ratu, nakon teških borbi, pobedio Ptolomeja XIII. Ptolomej je u tom ratu izgubio život. Cezar je potom vratio na presto Kleopatru koja je tada imala 23 godine i njenog mladjeg brata koji je imao 12 godina. Uz sve to, Cezar je poklonio Kleopatri Kipar. Tada je Cezar organizovao sa svojom mnogobrojnom flotom putovanje NIlom sa Kleopatrom koja je trebalo da pokaže narodu moć i bogatstvo dva suverena. Kleopatra je priredjivala bogate zabave na svom raskošno opremljenom brodu. Na tom putu rodila se ljubav izmedju Kleopatre i Cezara.

Kada je Cezar napustio Egipat, ostavio je Kleopatru u drugom stanju. Nekoliko meseci kasnije Kleopatra je donela na svet sina koga je nazvala Ptolomej Cezar. Tim imenom je želela da pokaže da je on Cezarov sin. Trebalo je da ga i Cezar prizna za sina. U Aleksandriji su ga zvali Cezarion ili mali Cezar. Nije pouzdano dokazano da je on stvarno bio Cezarov sin. To je bilo vrlo važno pitanje jer je bilo vezano sa naslednim pravom. U svojoj tridesetoj godini Kleopatra je donela na svet blizance Aleksandra Heliosa i Kleopatru Selenu. Otac je bio Marko Antonije, nekadašnji saveznik i jedan od naslednika ubijenog Cezara. Kleopatra je boravila dve godine u Rimu kod Cezara i nakon njegovog ubistva vratila se u Egipat. Marko Antonije je nasledio Istočno rimsko carstvo dok je Zapadno nasledio Oktavijan koji je kasnije nazvan Avgustom. Marko Antonije se oženio Kleopatrom koja je tada imala 33 godine.

Kleopatra se svakako nije tako tesno vezala sa Antonijem iz ljubavi, kako je to prikazano u mnogim romanima, pozorišnim komadima i filmovima. Njen brak se zasnivao isključivo na političkim razlozima. Kleopatra je u svom životu imala samo jedan cilj: da obnovi veliko Ptolomejevo carstvo. Zato je najpre zatražila pomoć od Cezara a potom od Marka Antonija. Marko Antonije je sve više dolazio u sukobe sa svojim suvladaocem Oktavijanom, pa mu je savez sa Klepatrom bio itekako potreban. U celoj ovoj političkoj igri važno je svakako i to da je Kleopatra u to vreme bila najbogatija žena na svetu. Bogatstvo koje je nasledila od svog oca i koje je stalno uvećavala, bilo je veće od bogatstva najmoćenijeg Rimljanina. Kleopatra je isporučivala žito Rimu, mogla je da im stavi brodove na raspolaganje i najzad, u ratu sa Oktavijanom finansijski je pomagala Marka Antonija.

Kleopatri je nepravedno pripisivana neobična lepota, prikazivana je kao seks simbol što je izazvalo zavist čak i u njenoj porodici. Ona je poznavala umetnost ljubavi i pridobila je njome najmoćnije muškarce svoga doba jer nisu mogli da odole njenim čarima. Medjutim, savremenici su navodno smatrali da ta neobična lepota nije "bila za čudjenje, niti je bila neuporediva". Ono što je tu ženu isticalo bili su inteligencija i energija.

Ona je govorila više stranih jezika, pa i jezik koji se govorio u Egiptu. Njen maternji jezik bio je grčki ili, tačnije rečeno, makedonski kao dijalekt grčkog jezika. Pogrešno je smatrati da je Kleopatra bila Egipćanka. Ona je bila kao i svi iz dinastije Ptolomeja makedonskog porekla. Prema engleskom istoričaru Majklu Grantu, Kleopatra nije imala ni kapi egipatske krvi. Ona se dosta razumela u poslove upravljanja državom, bila je na finansijsko-političkom polju genijalna, važila je za eksperta u poljopriverdi i alhemiji. Kada joj je tridesetčetvorogodišnji Antonije poklonio zemlju oko Jerihona kao i na feničanskoj obali, ona je iz toga znala da izvuče veliku korist. Iz biljaka koje su rasle u antičkom svetu izvlačila je vrlo cenjeni balzam, iz Mrtvog mora kod Jerihona vadila je bitumen koji je u stvari prirodni asfalt. Uspešno je trgovala tim proizvodima. Te oblasti dala je u najam Herodsu iz Grčke i iz toga izvukla veliku korist.

Pričalo se da je znala da pravi zlato. Medjutim, sa sigurnošću se zna da je mnogo toga znala o kozmetici. U jednom od njenih nadjenih zapisa bio je i recept protiv opadanja kose: "Najbolje sredstvo protiv opadanja kose i trepavica pomešano sa uljem ili pomadom je: jedan deo pepela od spaljenih miševa, jedan deo u lja od vinove loze, jedan deo pepela od spaljenih konjskih zuba, jedan deo masti od medveda, jedan deo srži od jelena, jedan deo korena slatke trave. Sve to istucati u avanu i dodati meda tako da masa postane ujednačena i gusta kao med. Potom se doda srž od jelena i rastopljena medvedja mast. Sve to sipati u posudu od mesinga i mazati ćelava mesta dok kosa ne poraste".

U tridesetoj godini rodila je treći put dete sa Antonijem, koje se zvalo Ptolomej Filadelfos. Pet godina kasnije Kleopatra i Antonije su izvršili samoubistvo posle poraza (31. godine p.n. ere) kod Akcijuma kada ih je pobedio Oktavijan. Pobednik je naredio da se ubije Kleopatrin sin Cezarion koga je ona rodila sa Cezarom, kao i oba sina koje je rodila sa Antonijem. Preživela je samo Kleopatrina kćerka Selena.

U vreme kada je Kleopatra bila sa Cezarom on je bio na vrhuncu svoje moći. Tada je imao pedeset i dve godine i na tom položaju je ostao do svoje pedeset i šeste. Kada je Cezar imao trideset godina, jedva da je neko znao za njega. Počeo je da se bavi politikom i već dve godnie kasnije bio je izabran za kvestora i poslat u Španiju. U gradu Kadizu zastao je ispred statute Aleksandra Makedonskog i zavideo mu na tome što je sa trideset godina već osvojio svet. Cezar je stekao slavu posle pohoda na Galiju. Tada je imao četrdeset godina.

(Prekucala M. iz knjige Gerharda Prause - "DREISSIGER")

Људи стварају дела, а жене људе. (Роман Ролан)
Одговори
#8

(07-11-2015, 04:21 AM)Маша Пише:  Ni srpska istorija nije lišena ženskih likova koji su je obeležili i uticali na njen pravac. Svakako među najupečatljivijim ženama koje su vukle konce iz senke bila je Prokleta Jerina. Poreklom Grkinja, supruga despota Đurđa Brankovića, u narodu je ostala upamćena kao omražena ličnost koja je siromašno stanovništvo terala da zida tvrđave po Srbiji, a najpoznatija je zdanje Jeringrad u Smederevu.

[Слика: 01.jpg]

Није постојао негативан мит о Ирини Бранковић (Кантакузин), док га ''у народ'' није убацила језуитска пропаганда, у 17. веку... Тај мит још траје, толико да се сваке зидине називају ''Јеринин град''. Циљ је био да асоцијација на зидине буде негативна, па самим тим и на стару српску државу, па дакле и на идеју њене обнове... Други убачени мит је онај о издаји Вука Бранковића, трећи о поразу у Боју на Косову...
Одговори
#9

А пусти народ као народ... што му се понуди па нека је и од ђавола, одмах прихвати као тачно.
Када ћемо сазнати истину ако је то упоште могуће и уколко је то данас битно?

Овако, остаје да свако прихвати оно што мисли да је тачно и не само за Јерину.

П.С. Чланак о Јерини сам пренела што не значи да слепо верујем у истинитост истог. Таман посла.

Људи стварају дела, а жене људе. (Роман Ролан)
Одговори
#10

(07-11-2015, 06:37 PM)Маша Пише:  А пусти народ као народ... што му се понуди па нека је и од ђавола, одмах прихвати као тачно.
Када ћемо сазнати истину ако је то упоште могуће и уколко је то данас битно?

Овако, остаје да свако прихвати оно што мисли да је тачно и не само за Јерину.

П.С. Чланак о Јерини сам пренела што не значи да слепо верујем у истинитост истог. Таман посла.
Ма знам, само кажем. Сазнаћемо кад се дебољшевизује (школски) систем.
Одговори
#11

Ако не дочекамо ИСТИНУ ми дочекаће је они који ће остати иза нас. Једно је сигурно, до истине морамо стално трагати и тај процес мора трајати.

~~~

[Слика: thomas+052.jpg]

"Nikada nećete uspeti da ih nahranite

Katja Man, žena Tomasa Mana imala je trideset godina kada je finansijski položaj njenog muža pred kraj četvrte decenije života bio tako dobar da mu je izdavač umesto traženih tri hiljade maraka avansa isplatio trideset hiljada, što je u ono vreme bila velika suma. Katja je rodjena u Minhenu 1883 i imala je izuzetno srećno detinjstvo i mladost.

Kada je imala dvadeset godina, zaprosio ju je osam godina stariji Tomas Man a ona mu je odgovorila da se ne poznaju dovoljno. Kasnije, u dubokoj starosti, pričala je o tom remenu: „Imala sam dvadeset godina i osećala sam se veoma dobro, veselo i zadovoljno sa svim što me je okruživalo; studije, moja braća, teniski klub i uopšte život mi je bio tako udoban da nisam videla razloga da sve to napustim i udam se.“

Deset godina kasnije gledala je na sve to drugim očima:

„...Pošto sam se ipak tada udala, uskoro je došlo na svet prvo dete, pa drugo, pa treće i četvrto. Sa studijama je bilo svršeno.“ Počela je da studira prirodne nauke i to oblast rendgenske ekspertize mentalne fizike i kod svog oca infinitezimalni, integralni i diferencijalni račun, kao i teoriju funkcije. Imala je dvadeset sedam godina kada je shvatila da nije talentovana za ove oblasti.

U tridesetoj godini Katja Man se razbolela i to je ostavilo više traga u literaturi nego u njihovom prodičnom životu.

Ona je kasnije u svojim „Nenapisanim memoarima“ objasnila da joj je tuberkuloza koja je verovatno već duže vremena tinjala, zahvatila vrhove plućnih krila. Morala je više puta da ide u vazdušne banje. Od marta do septembra 1912. boravila je u Davosu, sledeće godine nekoliko meseci u Meranu i Arosi, četiri godine kasnije ponovo u Davosu.

„Moj muž me je u leto 1912. posetio u Davosu. bio je zadivljen prirodom i svim onim što sam ja ispričala i odlučio je da napiše jednu novelu koja bi se mogla izvoditi kao vodvilj i koja je bila suprotnost novele „Smrt u Veneciji“. Umesto te novele, nastao je roman „Čarobni breg“.

Jednom, u Davosu, Tomas Man je tražio da i njega pregledaju. Lekar mu je rekao: „Imate ovde jedno mesto u plućima i bilo bi dobro da ostanete pola godina sa svojom ženom“. „Moj muž“, pričala je Katja dalje „odmah je pisao našem porodičnom lekaru i ovaj mu je odgovorio da on ne bi bio prvi kome su u Davosu našli „bolesno mesto“ i da bi bilo najbolje da se odmah vrati kući jer on nema šta da traži u Davosu. Sem svog zdravlja i boravka po sanatorijumima,

Katja je imala i druge probleme izazvane Prvim svetskim ratom. Najteže je bilo nahraniti porodicu. Ona je o tom vremenu zapisala: „U Prvom svetskom ratu bilo je teško donekle nahraniti porodicu sa četvoro odrasle dece. Nekada sam po ceo dan kružila biciklom kroz Minhen da ih nadjem i kupim nešto za hranu. Mi nismo hteli da kupujemo na crnoj berzi. Ali na kraju je postalo nemoguće nabaviti hranu. Stalno smo imali razne ponude da kupimo hranu na crnoj berzi. Jednog dana došao je jedan mladić od jedva sedamnaest godina i rekao da može da mi nabavi sve što mi treba. Naravno, pristala sam i tako nam je povremeno donosio buter ili jaja. Tada sam rodila moju mladju kćerku i sledeće godine očekivala sam sina. On me je vrlo strogo pogledao i rekao: „Šta, zar opet, njih nikada nećete ishraniti.“

Katja Man nije brinula samo o deci i kući već je morala da vodi računa da njen muž ne bude ometan u svom svakodnevnom radu. To nije uvek bilo lako i često je predstavljalo pravu muku, nerviranje i svadje jer je preosetljivi pisac zabaležio u svoj dnevnik da uglavnom loše spava i da mu sve smeta.

Tridesetog marta 1919. zabeležio je: „Posle ručka sukobi sa K., krivica na obe strane. Ometala me je kada sam umoran zadremao u stolici i ja sam na to besno reagovao. Spavao sam. Za vreme popodnevnog čaja izgleda da smo stvari izgladili.“ Dva dana skasnije napravio je scenu za doručkom zbog velike potrošnje butra. Očekivao je da porodica u to vreme velikih nestašica hrane još više štedi. Katja je bila tada u devetom mesecu i očekivala je rodjenje sina Mihaela. Ona je situaciju videla drugačije.

Tomas Man nije štedeo na svojim ličnim potrebama. Dva dana pre toga zapisao je u svom dnevniku „Iz Frankfurta mi je stigla porudžbina od trista cigareta po ceni od 273 marke.“ U nasatavku se kaje što je kritikovao porodicu zbog velike potrošnje butera i slučaj naziva „preteranim i za kajanje“. Zbog sebe, a i nih koji će jednom čitati njegov dnevnik, dodaje objašnjenje: „Takve se stvari dogadjaju uvek kada sam premoren, iscrpljen i samim tim i razdražljiv“.

„Loše ljudsko ponašanje ima uvek psihičke uzroke; ako je čovek svestan toga, to bi trebalo da mu pomogne da se koriguje i uzdrži. Ali, u odlučujućem trenutku, blokira se prisustvo duha...“.

Zbog tog „smanjenog prisustva duha“ patila je tridesetogodišnja Katja a i deca. U stvari, deca najviše. Posle takvih napada, kao što se dogodilo 12. aprila 1919., on bi zapisao: „Bes i svadja zbog dece. Klaus neprestano jede, pet minuta posle izričite zabrane, tako da sam ga u besu grubo udario. Erika je juče uzela Katjino zlatno nalivpero i odnela u školu i izgubila ga. Nerviranje.“

Tog dana poslednji redovi u dnevniku odnose se na Katju: „Od juče Katja spava na drugom spratu. Nadam se da će se uskoro i srećno vratiti dole.“ Dvadeset i prvog aprila zapisao je u dnevnik: „U šest sati su me probudili koraci na spratu. Počeo je porodjaj. Počelo je već posle ponoći. Od jutros je tu i Kehenberg. Ponovo sam legao i u sedam sati ponovo ustao. Bolovi su učestali tako da je do osam sati Katja trebalo da se porodi. Tek oko jedanaest došao je i lekar, dao je injekciju i konstatovao da sporo napreduje. Bolovi pri otvaranju bili su jaki. Katja je mnogo patila. Tek posle ručka bilo je završeno, rodio se zdrav dečak.“

Bilo je to šesto i poslednje dete. Katja je imala tada trideset i šest godina. Bila su teška vremena posle Prvog svetskog rata. Skoro pola veka posle toga ona se prisećala: „U to vreme postojalo je naredjenje o primanju stanara. Mi smo imali petoro dece i morali smo da primimo stanara u kuću. Godinu dana posle toga došlo je i šesto dete na svet. Otišla sam u opštinu da zahtevam da nam isele stanara jer smo dobili bebu. Službenik mi je odgovorio „Nemate prava na to.“

Ona, koja je ceo život podredila muževljevom rasporedu i za koju je i on sam tvrdio da bez njene podrške ne bi ni bio uspešan, na sve to samo je skromno dodala: „Takvi su bili moji doživljaji.“

Из књиге Gerhard Prause "DREISSIGER" прекуцала М.

Људи стварају дела, а жене људе. (Роман Ролан)
Одговори
#12

(06-11-2015, 08:38 PM)Павле Пише:  А Андријана? Smile
Која Андријана?

Нека нам школа буде са вером, политика са поштењем, војска са родољубљем, држава са Божјим благословом. Нека се сваки врати Богу и себи; нека нико не буде ван Бога и ван себе, да га не би поклопила језива тама туђинска, са лепим именом и шареном одећом.
Одговори
#13

Пре него што сам се регистровала погледала сам списак чланова и уочила пар женских никова и реших да се придружим исто као што бих се придружила како у неволи или волљи свима без обзира ког пола били.
Надам се да нећу дуго бити једна. [Слика: 2881977520.gif]

смедерево,
Јеси ли прочитао чланке које сам поставила а тешком муком прекуцала? Да знаш да су јако интересантни ти женски људи. Smile

Људи стварају дела, а жене људе. (Роман Ролан)
Одговори
#14

(07-11-2015, 10:01 PM)Маша Пише:  Пре него што сам се регистровала погледала сам списак чланова и уочила пар женских никова и реших да се придружим исто као што бих се придружила како у неволи или волљи свима без обзира ког пола били.
Надам се да нећу дуго бити једна. [Слика: 2881977520.gif]

смедерево,
Јеси ли прочитао чланке које сам поставила а тешком муком прекуцала? Да знаш да су јако интересантни ти женски људи. Smile

Немој погрешно да ме схватиш,немам ништа против жена,а чланци су ти одлични,само настави у истом ритму...и ДОБРОДОШЛА Јок

Нека нам школа буде са вером, политика са поштењем, војска са родољубљем, држава са Божјим благословом. Нека се сваки врати Богу и себи; нека нико не буде ван Бога и ван себе, да га не би поклопила језива тама туђинска, са лепим именом и шареном одећом.
Одговори


Скочи на Форум:


Корисника прегледа ову тему: 1 Гост(а)
Све форуме означи прочитаним