17-07-2019, 09:29 PM
(17-07-2019, 03:25 PM)Mitic Пише: Панчевачки мост, Зоолошки врт, Београдски сајам, темељи Храма Светог Саве, палата “Албанија”, трамвајска веза Земуна са Београдом, Вуков споменик, Главна пошта, Ташмајдански и Карађорђев парк, Игуманова палата, стара ВМА, десетак нових основних и средњих школа, Градска поликлиника, Поликлиника за кожне и венеричне болести, Дом дечје заштите у Звечанској, Универзитетска болница у Тиршовој.
Све су ово симболи Београда и везују се за једну личност. Која је то личност?
Српска престоница је добила ове симболе за време најуспешнијег градоначелника Владе Илића (1935-1939). Снимљене су две емисије о Влади Илићу, а списак ових симбола се налази у ових емисија
https://www.youtube.com/watch?v=tta6mZZ1YpE
https://www.youtube.com/watch?v=KW1nHiOsA1w
Ево његове кратке биографије из описа ових емисија:
Bio je prvi srpski tekstilni industrijalac sa akademskih obrazovanjem, venčani kum bio mu je kralj Aleksandar I Karađorđević. Najbogatiji Srbin svog vremena slovio je za „radničku majku“, jer ko je u njegovim fabrikama radio - gradili su mu se stanovi, o Uskrsu i Božiću, znalo se - svako je dobijao štof za odela i kostime, deci odelca za Vrbicu, a svake pete godine grombi za zimske kapute. Svaka njegova radnica bi pred udaju dobijala „devojačku spremu“. 1500 siromašne dece je svake godine o trošku grada išlo na more. Bilo je to između dva svetska rata. Ostao je upamćen i kao gradonačelnik koji je smanjivao cenu struje, kako bi olakšao poslovanje zanatlijama, i to u vreme krize. Zanimljivo je da je od svog novca, još 1923. godine, kada nije bio gradonačelnik Beograda, deci svojih radnika podigao osnovnu školu „Štofara braće Ilić“ na Karaburmi. Danas je to OŠ „Jovan Cvijić“.
Iako mu je bilo obezbeđeno mesto u avionu kojim su Karađorđevići i članovi vlade napustili zemlju izbijanjem Drugog svetskog rata, Vlada Ilić ostaje u Beogradu. Posle Drugog svetskog rata imovina mu je konfiskovana, a on poslat u zatvor. Pakete u Sremsku Mitrovicu donosili su mu njegovi bivši radnici. Na intervenciju Vinstona Čerčila, Tito ga je pred kraj 1951. pustio na slobodu, ali је nekadašnji prvi i najbogatiji čovek Beograda od šloga ubrzo umro u potpunoj bedi, go i bos. Njegova udovica Olga (inače unuka čuvenog Laze Dunđerskog, tetka joj je bila fatalna Lenka Dunđerska) prehranjivala se tako što bi joj hranu davali nekadašnji radnici Vlade Ilića, koji bi je prepoznali na pijaci.