30-11-2015, 08:49 PM
Nemojte,Vlad Aleks, imati sumnju da je i meni samom bliska bilo kakva kohabitacija sa titoistima tog doba. U tom smislu, mozda ste i u pravu.
Medjutim, presudna su bila dva podatka da na ovakav nacin okarakterisem Andricev javni angazman nakon DSR.
1. izjasnjavao se sve vreme kao Srbin
2. u svom velikom delu nigde nije nipodastavao Srbe. Dakle, nije bio podanik komunistickog rezima da bi opanjkavao Srbe. Upravo suprotno, iskoristio je citav aparat da promovise svoje delo( u kome se nije dodvoravao komunistickom shvatanju istorije).
Dakle, potpuno suprotno od mnogih drugih, a najpoznatiji su primeri iz domace konematografije, ciji se autori decenijama udvaraju titoistima ocrnjujuci Srbe, na najneverovatniji nacin. O tome je vise puta pisano na ovom forumu.
Andric je umeo dobro da gleda u buducnost, taman koliko u proslost, sto je retkost za istoricare. Ziveo je u Beogradu za vreme DSR prakticno bez prihoda. Mislim, mada to jos nije dokazano, da je ozbiljno drzao Drazinu stranu do kraja 1942 ili pocetka 1943. godine, kada je procenio da ce doci do revolucije u Jugoslaviji, i kada je te veze stavio na led. I najvaznije, znao je, nevezano za Nobela, da njegovo delo nece imati ni izbliza takav znacaj na nacionalnu kulturu, ako ne bude poduprto kroz institucije.
Sve to me uputilo na zakljucak koji sam naveo. Dozvoljeno je, naravno, imati i drugacije misljenje o ovome.
Medjutim, presudna su bila dva podatka da na ovakav nacin okarakterisem Andricev javni angazman nakon DSR.
1. izjasnjavao se sve vreme kao Srbin
2. u svom velikom delu nigde nije nipodastavao Srbe. Dakle, nije bio podanik komunistickog rezima da bi opanjkavao Srbe. Upravo suprotno, iskoristio je citav aparat da promovise svoje delo( u kome se nije dodvoravao komunistickom shvatanju istorije).
Dakle, potpuno suprotno od mnogih drugih, a najpoznatiji su primeri iz domace konematografije, ciji se autori decenijama udvaraju titoistima ocrnjujuci Srbe, na najneverovatniji nacin. O tome je vise puta pisano na ovom forumu.
Andric je umeo dobro da gleda u buducnost, taman koliko u proslost, sto je retkost za istoricare. Ziveo je u Beogradu za vreme DSR prakticno bez prihoda. Mislim, mada to jos nije dokazano, da je ozbiljno drzao Drazinu stranu do kraja 1942 ili pocetka 1943. godine, kada je procenio da ce doci do revolucije u Jugoslaviji, i kada je te veze stavio na led. I najvaznije, znao je, nevezano za Nobela, da njegovo delo nece imati ni izbliza takav znacaj na nacionalnu kulturu, ako ne bude poduprto kroz institucije.
Sve to me uputilo na zakljucak koji sam naveo. Dozvoljeno je, naravno, imati i drugacije misljenje o ovome.