11-02-2015, 04:48 AM
Velika Britanija je po državnom uređenju parlamentarna monarhija i bez pisanog ustava. Ustavno se pravo temelji na više zakona, npr. Magna Charta Libertatum (1215.), Petition of Right (1628.), Habeas Corpus Amendment Act ( 1679.), Bill of Rights (1689.), Act of Settlement (1701.), Act of Union (1707.;sjedinjenje sa Škotskom), Representation of the People Act (1832., 1918., 1928., 1948.), Parliament Acts (1911., 1949.), Vestminsterski statut (1931.; britanski dominioni Kanada, Australija, Novi Zeland i Južnoafrička Unija postaju ravnopravni s Velikom Britanijom) itd. Drugi deo ustavnog prava čine nepisane konvencije (conventions) i ustaljena praksa (established practices; npr. način delovanja vlade). Za razliku od takozvanog kontinentalnog prava, koje se zasniva na statutarnom pravu, u Velikoj Britaniji se drže običajnog prava (common law) koje se temelji na dosadašnjim sudskim odlukama.
Naslednik prestola mora biti član Anglikanske crkve (Church of England) i ne sme biti u braku s katolikom. Kraljica je simbol jedinstva Ujedinjenog Kraljevstva srazmerno skromnoj političkoj moći jer je zadnjih vekova veliki deo vlasti prešao na parlament i druge državne organe, premda oni i dalje donose odluke u njeno ime (npr. službeno ime vlade je Her Majesty's Government). Zajedno sa parlamentom predstavlja zakonodavnu vlast, daje mandat za sastavljanje vlade, saziva i raspušta parlament te potvrđuje u njemu donesene zakone (Royal Assent) tako da oni stupaju na snagu njenim potpisom. Premda ona ima pravo odbiti zakon, to se nije dogodilo još od 18. veka. Kralj, odnosno kraljica, ujedno je i vrhovni poglavar Anglikanske crkve i Britanske zajednice naroda (Commonwealth of Nations).
Državno veće (Privy Council) bilo je pre nastanka vlade glavni nosilac izvršne vlasti, a danas ima samo formalnu ulogu, npr. savetuje kraljicu u pripremanju njenih proglasa. Čine ga svi članovi vlade, nadbiskupi Canterburyja i Yorka, predsednik Donjeg doma parlamenta i najviši britanski državni službenici te državnici iz članica Commonwealtha.
Dvodomni parlament sastavljen je od Gornjeg i Donjeg doma. Gornji dom (House of Lords ili kraće the Lords) čini oko 1280 plemića koje imenuje monarh. Postoje duhovni plemići (Lords Spiritual) i svetovni plemići (Lords Temporal). Duhovni plemići su nadbiskupi Canterburyja i Yorka te 24 biskupa Anglikanske crkve koji su članovi parlamenta do umirovljenja. Svetovni plemići se dele na tri grupe: nasedni plemići (hereditary peers) koji su titulu baštinili od predaka, imenovani plemići (life peers) koji su dobili doživotnu plemićku titulu i prizivni plemići (Lords od Appeal) koji su dobili titulu kako bi mogli prisustvovati raspravama o pritužbama u Gornjem domu. Na zasedanjima prosečno prisustvuje oko 400 članova. Donji dom (House of Commons ili kraće the Commons) ima 659 članova, po jedoga iz svake izborne jedinice (constituency), koje biraju na pet godina na opštim izborima (general election) po većinskom izbornom sistemu (first-past-the-post system). Engleska ima 529 zastupnika, Škotska 72, Vels 40, a Severna Irska 18 zastupnika. Nominalni nositelj izvršne vlasti je Kraljica, a u stvarnosti je to vlada (the Cabinet), koja zavisi o većinskoj podršci u Donjem domu.
Kraljica daje mandat za sastavljanje vlade onome ko ima većinu u Donjem domu. Kraljica takođe imenuje i ministre, ali na predlog predsednika vlade.
Naslednik prestola mora biti član Anglikanske crkve (Church of England) i ne sme biti u braku s katolikom. Kraljica je simbol jedinstva Ujedinjenog Kraljevstva srazmerno skromnoj političkoj moći jer je zadnjih vekova veliki deo vlasti prešao na parlament i druge državne organe, premda oni i dalje donose odluke u njeno ime (npr. službeno ime vlade je Her Majesty's Government). Zajedno sa parlamentom predstavlja zakonodavnu vlast, daje mandat za sastavljanje vlade, saziva i raspušta parlament te potvrđuje u njemu donesene zakone (Royal Assent) tako da oni stupaju na snagu njenim potpisom. Premda ona ima pravo odbiti zakon, to se nije dogodilo još od 18. veka. Kralj, odnosno kraljica, ujedno je i vrhovni poglavar Anglikanske crkve i Britanske zajednice naroda (Commonwealth of Nations).
Državno veće (Privy Council) bilo je pre nastanka vlade glavni nosilac izvršne vlasti, a danas ima samo formalnu ulogu, npr. savetuje kraljicu u pripremanju njenih proglasa. Čine ga svi članovi vlade, nadbiskupi Canterburyja i Yorka, predsednik Donjeg doma parlamenta i najviši britanski državni službenici te državnici iz članica Commonwealtha.
Dvodomni parlament sastavljen je od Gornjeg i Donjeg doma. Gornji dom (House of Lords ili kraće the Lords) čini oko 1280 plemića koje imenuje monarh. Postoje duhovni plemići (Lords Spiritual) i svetovni plemići (Lords Temporal). Duhovni plemići su nadbiskupi Canterburyja i Yorka te 24 biskupa Anglikanske crkve koji su članovi parlamenta do umirovljenja. Svetovni plemići se dele na tri grupe: nasedni plemići (hereditary peers) koji su titulu baštinili od predaka, imenovani plemići (life peers) koji su dobili doživotnu plemićku titulu i prizivni plemići (Lords od Appeal) koji su dobili titulu kako bi mogli prisustvovati raspravama o pritužbama u Gornjem domu. Na zasedanjima prosečno prisustvuje oko 400 članova. Donji dom (House of Commons ili kraće the Commons) ima 659 članova, po jedoga iz svake izborne jedinice (constituency), koje biraju na pet godina na opštim izborima (general election) po većinskom izbornom sistemu (first-past-the-post system). Engleska ima 529 zastupnika, Škotska 72, Vels 40, a Severna Irska 18 zastupnika. Nominalni nositelj izvršne vlasti je Kraljica, a u stvarnosti je to vlada (the Cabinet), koja zavisi o većinskoj podršci u Donjem domu.
Kraljica daje mandat za sastavljanje vlade onome ko ima većinu u Donjem domu. Kraljica takođe imenuje i ministre, ali na predlog predsednika vlade.
![[Слика: 6LzSCUJ.gif]](http://i.imgur.com/6LzSCUJ.gif)
MAKE SERBIA GREAT AGAIN!!! НАПРАВИМО СРБИЈУ ВЕЛИКОМ ОПЕТ!!! С' ВЕРОМ У БОГА ЗА КРАЉА И ОТАЏБИНУ-СЛОБОДА ИЛИ СМРТ ✞✞✞