24-05-2020, 10:49 PM
Да ли неко зна истину о "чувеним" хладњачама? Ја знам за једну за коју су одговорни кријумчари избеглица, то је она извучена из Дунава.
Цитат:Da možda pozovemo Srbe i Mađare da nam pokažu kako se skrbi o povijesnoj baštini?
Цитат:Peja Svetozar Pejovic
SEĆANJE
LASLOVO 04.09.1991.
MARKOVIĆ DUŠAN - poginuo u bitci za Laslovo
CVETKOVIĆ SRĐAN - poginuo u bitci za Laslovo
LAVADINOVIĆ MIRKO - poginuo u bitci za Laslovo
JOCIĆ SLOBODAN - poginuo u bitci za Laslovo
Laslovo je napadano vise puta, u napadu 04.09.1991. poginula su 4 borca SDG. Laslovo je bilo glavno ustaško uporište. Trebalo je razminirati puteve, štititi tenkove JNA, pripremiti stanovništvo okolnih mesta za odbranu. Laslovo je konačno oslobođeno u bitci 24.11.1991. koja je trajala neprekidno dva dana.
Hrišćani koji se ni u najvećim mukama nisu odrekli vere, proglašavani su zbog svoje žrtve velikomučenicima i mučenicima, i njihove glave su ovenčane svetačkim oreolima na ikonama.
Srpska dobrovoljačka garda ima dva velikomučenika: Dušana Markovića iz Beograda i Srđana Cvetkovića iz Leskovca.
"Samo su njihove rane svedočile šta su sve pretrpeli od ustaških zlikovaca. Kada sam ih ugledao, iz svake rane je odjekivao jauk!" rekao je tada komandant Željko Ražnatović ARKAN.
U bitci za Laslovo pali su živi neprijatelju u ruke. Odveli su ih u kafić "Tea" i satima mučili. Ostali su tragovi. Mrtva usta ne govore, ali rane na telu su bile vrlo rečite.
"04. septembra 1991. je poginuo moj sin. Da su ga bar ubili kao čoveka, nego su ga mučili, ranjenog, deset i po sati. Hvalile su se zveri po Osjeku... Kad smo ga sahranjivali u Jajincima, nisam dozvolio ženama da nariču... Sanjam ga sada često, uvek onakvog kakav je bio za života: snažan, razvijen, sportista, karatista..." seća se otac Dušana Markovića.
Možda će neko od zlikovaca jednoga dana progovoriti šta se odigralo u kafiću i tako će se ova priča o stradanju dvojice mladih ljudi upotpuniti!
Ispoljen je najveći sadizam. Čupali su im nokte, otsecali prste, zabijali su im kame u telo toliko puta da se ubodi nisu mogli izbrojati. Palili su im lica brenerom, vadili oči...
Najstrašnije se završilo, ali patološki zlikovci ni mrtve gardiste nisu hteli da predaju komandantu. Mrtve očne šupljine i nemi vapaj otvorenih usta je čekao na smiraj.. Posle dužih pregovora zamenjeni su za četiri žive časne sestre.
Svojim mukama ostaće zauvek u sećanju srpskog naroda, za čiju su slobodu živote i mladost položili.
Svevišnji je, verujemo, podario rajsko naselje njihovim mučeničkim dušama.
(11-06-2020, 08:00 PM)ОРЈУНА Пише:(08-06-2020, 05:12 PM)Филип Ђукић Пише: Одакле припадницима ЈНА ова застава?
Чини ми се да је то застава из филма Битка на Неретви.
(27-07-2020, 03:56 PM)ОРЈУНА Пише: Мислим да је то Веселин Влаховић Батко који је 1992. био командант једне паравојне јединице на сарајевској Грбавици. Пред судом БиХ је осуђен за ратне злочине.