Protokoli Sionskih Mudraca - XVIII, XIX i XX
Mere za zaštitu. Motrenje među zaverenicima. Javna zaštita je propast vlasti. Zaštita judejskog cara. Mistički prestiž vlasti. Hapšenje pri prvoj sumnji.
PROTOKOL 18
Kada nam bude potrebno da pojačamo stroge mere zaštite (najstrašniji otrov za prestiž vlasti) mi ćemo prirediti simulaciju nereda ili ispoljavanje nezadovoljstva koje se izražava pomoću dobrih govornika.
Ti govornici privući će k sebi simpatizere. To će nam dati povod da vršimo pretrese i nadzor preko naših slugu iz sredine gojske policije. Pošto većina zaverenika dejstvuje iz ljubavi prema veštini, da bi se govorilo, mi ćemo ih sve do ispoljenja s njihove strane akcije ostaviti na miru i samo ćemo uvesti u njihovu sredinu posmatračke elemente. Treba zapamtiti da prednost vlasti slabi i smanjuje se ako ona otkriva česte zavere protiv sebe: u tome se sadrži prezumpcija priznanja, nemoći ili što je još gore, nepravilnosti.
Vama je poznato da smo mi razbili prestiž Gojskih vladara čestim atentatima na njih preko svojih agenata, slepih ovnova našeg stada, koje je vrlo lako sa nekoliko liberalnih fraza pokrenuti na zločine, samo ako oni imaju političku boju. Mi smo prinudili zemaljske upravljače da priznaju svoju nemoć u objavljivanju javnih mera zaštite i time ćemo upropastiti prestiž vlasti. Naš vladar biće štićen samo naj neprimetnijom stražom, jer mi nećemo dopustiti ni misao o tome da bi protiv njega mogla postojati takva buna sa kojom on ne bi mogao da se bori i od koje bi morao da se krije. Kad bismo mi dopustili takvu misao, kao što to čine Goji, onda bi samim tim potpisali presudu, ako ne njemu lično, a ono njegovoj dinastiji u nedalekoj budućnosti.
Po strogo održavanoj spoljašnosti naš vladar će se koristiti svojom vlašću samo u korist naroda, a nikako u korist svojih i dinastičkih dobiti. Prema tome, održavajući, čuvajući ovaj dekorum, njegovu će vlast poštovati i braniti sami podanici, oni će je obožavati u punoj svesti da je sa njom skopčano blagostanje svakog građanina države, jer će od nje zavisiti red i poredak društvenog sistema. Štititi cara otvoreno znači priznati slabost organizacije njegove sile. Naš vladar će u narodu uvijek biti okružen gomilom tobož radoznalog sveta, mladića i djevojaka koji će zauzeti prve redove oko njega, po izgledu slučajno, a zadržavaće ostale redove tobož iz poštovanja prema poretku. To će izazvati i posijati primer uzdržljivosti kod drugih.
Ako se u narodu nađe kakav molitelj koji bi želio probijajući se kroz redove da preda molbu, onda će prvi redovi primiti tu molbu i na očigled molioca predati je vladaru, te da svi znaju da ono što se predaje dolazi na mjesto koje je adresirano, da sledstveno, postoji kontrola vladaočeva. Oreol vlasti zahteva, opstanka svoga radi, da narod uvek može reći: 'Kad bi za to znao car' ili 'car će o tome saznati'. Sa ustanovljenjem službene zaštite iščezava mistički prestiž vlasti: svaki ko ima u sebi izvesne smelosti smatra sebe za gospodara nad njom, buntovnik postaje svestan svije snage i kad mu se ukaže prilika vreba momenat da jurne na vlast. Za Goje smo propovedali drugo, ali zato i vidimo primer dokle su ih dovele mere otvorene zaštite.
Kod nas će zločinci biti hapšeni čim se manje ili više sa osnovnom sumnjom posumnja u njih: ne može se, iz bojazni da se slučajno ne desi greška, prepustiti političkom krivcu ili zločincu da pobegne, jer ćemo prema političkim istupima ili zločinima biti zaista nemilosrdni. Ako se još i može sa izvesnom zategnutošću dopustiti razmatranje pobuda u prostim zločinima, to u svakom slučaju neće biti izvinjenje za lica koja se bave pitanjima u kojima niko, sem vlade, ništa ne može razumeti. Pa i sve vlade čak ne razumeju istinsku politiku.
PROTOKOL 19
Pravo podnošenja molbi i projekata. Buntovništvo. Sudska nadležnost političkih zločina. Reklama političkih zločina.
Ukoliko mi ne dopustimo samostalno bavljenje politikom, utoliko ćemo, naprotiv, podsticati svakovrsne izveštaje i peticije sa predlozima svakojakih projekata za poboljšanje narodnog života: to će nam otkriti nedostatke ili fantazije naših podanika, na koje ćemo odgovarati ili izvršenjem, ili razumnim i jasnim opovrgavanjem koje bi dokazalo kratkovidost onoga koji rezonuje nepravilno. Buntovništvo nije ništa drugo do lavež šteneta na slona. Za vladu, dobro organizovanu ne s policijske već sa društvene strane, lavež šteneta na slona znači da ono nije svesno njegove snage i značaja.
Treba samo dobrim primerom pokazati značaj i jednog i drugog, pa će štene odmah prestati da laje i počeće da podvija rep čim spazi slona. Da bismo skinuli prestiž vrline sa političkog zločina, mi ćemo ga postaviti na osuđeničku klupu zajedno sa krađom, ubistvom i svakojakim drugim odvratim i prljavim zločinima. Tada će javno mnjenje zakuvati, i u svojim razmatranjima sliti tu vrstu zločina sa sramotom i brukom svih drugih i narod će je žigosati sa podjednakim prezirom. Mi smo se starali i, nadam se postigli da Goje ne dođu do takvog načina borbe s buntovništvom. U tom cilju mi smo preko štampe i u govorima indirektno, u pametno sastavljenim uđbenicima istorije, reklamirali mučeništvo koje su tobože primili na sebe buntovnici radi opšteg dobra i blagostanja. Ova reklama je uvećala kontingent liberala i stavila hiljade Goja u redove našeg živog inventara.
PROTOKOL 20
Finansijski program. Progresivna oporezivanja. Progresivne takse u markama. Fondovna kasa. Hartije od vrednosti i zastoj novčanog opticaja. Odgovorno računovodstvo. Ukidanje predstavništva. Zastoj kapitala. Novčana emisija. Zlatna valuta. Valuta vrednosti radničke snage. Buđet. Državni zajmovi. Jednoprocentna serija. Industrijske hartije od vrednosti. Gojski upravljači. Favoriti, masonski agenti.
Danas ćemo dodirnuti finansijski program, koga sam rezervisao za kraj i o kome ćemo govoriti kao o najtežoj, završnoj i odlučnoj tački naših planova. Pristupajući mu, ja ću vas podsetiti da sam vam i ranije nagovestio da je suma naših dejstava rešena pitanjem naših cifara. Kad se mi zacarimo naša će samodržavna (autokratska) klasa izbegavati, iz principa samoodržanja, da osetno opterećuje narodne mase porezima, ne zaboravljajući svoju ulogu oca i zaštitnika. Ali pošto državna organizacija staje skupo, ipak je neophodno dobiti potrebna za to sredstva. Stoga treba naročito brižljivo izraditi pitanje ravnoteže u tom predmetu.
Naša uprava, u kojoj će car posedovati legalnu fikciju pripadanja njemu svega što se nalazi u njegovoj državi (što je lako pretvoriti u stvarnost), može pribeći zakonitom izuzimanju svekolikih suma radi regulisanja njihovog opticaja u državi. Iz toga izlazi da je pokriće poreza najbolje vršiti putem progresivnog poreza na svojinu. Na taj način će se potraživanja uplaćivati bez pritisaka ili uništenja srazmernom procentu posedovanja. Bogataši, moraju biti svesni svoje obaveze da deo svojih suvišaka prepuste državnoj koristi, pošto im država garantuje sigurnost u posedovanju ostale svoje lične svojine i pravo vlasništva, kažem poštenje, jer će kontrola bilo čijeg imanja odstraniti pljačku na zakonskoj osnovici.
Ova socijalna reforma mora početi odozgo, jer joj već nastaje vreme - ona je neophodna kao garancija mira. Porez na siromašnog je seme revolucije i služi na uštrb državi koja gubi veliko trčeći za malim. Nezavisno od toga porez na kapitaliste umanjiće porast bogatstva u privatnim rukama, u kojima ih sada držimo prikupljene kao ravnotežu sila gojskih vlada - državnim finansijama. Porez koji se povećava u procentom odnosu prema kapitalu daće mnogo veći prihod negoli današnji po glavi stanovnika i cenzusni, koji je za nas koristan samo kao sredstvo za izazivanje nemira i nezadovoljstva među Gojima. Sila na koju će se naš car oslanjati sastoji se u ravnoteži i garanciji mira, čega radi je neophodno da kapitalisti žrtvuju jedan deo svojih prihoda radi bezbednosti dejstva državne mašine. Državne potrebe treba da podmiruju oni kojima to nije teško i od kojih se ima šta uzeti.
Takva će mera uništiti mržnju siromaha prema bogatašu, u kome će on videti potrebnu finansijsku potoporu države, videće u njemu organizatora mira i blagostanja, jer će videti da ovaj uplaćuje potrebna sredstva za njihovo postignuće. Da ne bi inteligentni platci odveć jadikovali zbog novih plačanja, njima će se pri određivanju tih plačanja davati podrobni računi, izuzimajući naravno sume koje su predviđene za potrebe prestola i administrativnih ustanova. Vladalac neće imati svojih dobara, kad već i onako sve što je u državi predstavlja njegovu svojinu, inače bi jedno protivrečilo drugome: fakat vlastitih sredstava uništio bi pravo svojine na sveopšte vlasništvo. Rodbina vladareva, sem njegovih naslednika koji se takođe izdržavaju o trošku državnom, mora stupiti u redove državnih službenika i raditi da bi zaslužila pravo svojine: privilegije carske krvi ne smiju služiti za pljačku državne kase.
Kupovina, prijem novaca ili nasledstva podlegaće progresivnim taksama. Neprijavljena, u ovoj taksi neopovrgnuta, neizostavno lična, predaja svojine novčane ili kakve bilo druge, nametnuće ranijem vlasniku plaćanje procentnog prireza za vreme od predaje tih suma pa do dana kada je otkriveno prikrivanje izjave o predaji. Priznanice o predaji moraju se svake nedelje podnositi mesnoj blagajni sa označenjem imena, prezimena i ostalog mesta stanovanja bivšeg i novog sopstvenika imanja. Ta lična predaja mora počinjati od određene sume koja prelazi obične troškove oko kupovine i prodaje neophodnoga koja će se uplaćivati taksenim markama u određenom procentu od jedinice. Izračunajte po koliko će puta takvi porezi pokriti prihode gojskih država. Fond državne blagajne mora imati određeni iznos rezervnih platežnih sredstava, a sve ono što bude prikupljeno preko tog iznosa mora biti vraćeno u opticaj. Te sume će poslužiti za obavljanje javnih radova.
Inicijativa takvih radova, koja potiće iz državnih izvora, čvrsto će privezati radničku klasu za državne interese i vladare. Od tih suma izdvojiće se jedan dio koji će biti upotrebljen na premije za pronalaske i proizvodnju. Nikako ne treba preko određenih i široko proračunatih suma zadržati u državnim blagajnama i najmanju jedinicu, jer novac postoji za opticaj i svaki njegov zastoj štetno se odaziva na toku državnog mehanizma kome on služi kao mazivno sredstvo: zastoj maziva može poremetiti pravilno kretanje toga mehanizma. Zamena jednog dela novčanica procentnim hartijama proizvela je baš takav zastoj. Posledice te okolnosti sada su već dovoljno vidljive. Mi ćemo takođe ustanoviti državno računovodstvo i u njemu će vladar u svako doba naći pregled državnih prihoda i rashoda, izuzev tekuće još ne sastavljene mesečne račune i prethodne, koji još nisu sastavljeni. Jedino lice koje neće imati interesa da pljačka državne kase je njihov vlasnik, vladar. Eto zašto će njegova kontrola odstraniti mogućnost gubitka ili rasipanja. Predstavljanje na prijemima radi etiketa, koje oduzimaju vladaocu dragoceno vrime, biće ukinuto da bi vladar imao vreme za kontrolu i razmišljanje. Tada njegova moć neće biti rasparčana na favorite, koji okružuju presto samo radi sjaja i koji su zainteresovani samo za svoje, a ne za opšte državne interese. Ekonomske krize, koje smo priredili za Goje, stvorene su ničim drugim do povlačenjem novca iz opticaja.
Ogromni kapitali zastali su zahvaljujući izvlačenju novca iz država koje su bile prinuđene da se baš njima obrate za zajmove. Ti zajmovi su opteretili finansije država plaćanjem procenata, pritisli ih i vezali pomenutim kapitalom. Koncentracija industrije u rukama kapitalista isisala je sve narodne sokove, a s njima i državne. Sadašnja emisija novca uopšte ne odgovara sveopštoj potrebi, pa stoga i ne može da zadovolji sve radničke nevolje. Emisija novca mora biti u skladu sa povećanjem stanovništva, pri čemu je neophodno računati kao potrošače i tek rođenu decu. Revizija emisije bitno je pitanje za celi svet. Vi znate da je zlatna valuta bila propast za sve države koje su je usvojile, jer ona nije mogla zadovoljiti potrošnju novca, tim pre što smo mi povukli zlato iz opticaja koliko je god to bilo moguće. Kod nas mora biti uvedena valuta vrednosti radničke snage, pa bila ona od hartije ili drveta. Mi ćemo izvršiti emisiju novca prema normalnim potrebama svakog podanika, povećavajući njegovu količinu sa svakim novorođenim čovekom, smanjujući je sa svakim umrlim. Računske poslove obavljaće svaki departman (administrativna podela u Francuskoj), svaki okrug.
Da nebi bilo zadržavanja u isplati novca na državne potrebe, sume i rok njihove isplate određivaće se ukazom vladara: time će se odstraniti protektorat ministarstva nad jednom ustanovom na uštrb drugih. Budžeti prihoda i rashoda biće uporedo vođeni, da ne bi bilo nejasanosti, kad su udaljeni jedan od drugog. Reforme gojskih finasijskih ustanova i principa, koje smo mi projektovali, zaogrnućemo u takve forme da one neće nikoga uznemiriti. Mi ćemo ukazati na neophodnost reformi usled onih zbrka i pometnji od kojih su došli finasijski neredi kod Goja. Prvi sukob, reći ćemo, sastoji se u tome što oni počinju sa određivanjem običnog budžeta, koji raste iz godine u godinu, iz sledećih uzroka: taj budžet oni rastegnu do polovine godine; zatim traže popravni budžet koji potroše za tri meseca, poslije čega mole za dopunski budžet, i sve to završava likvidacionim budžetom. A pošto se budžet za narednu godinu određuje prema sumi opšteg proračuna, onda se svakogodišnje skretanje od norme proteže za 50% na godinu, zbog čega se godinama budžet uređuje kroz deset godina. Zahvaljujući takvim metodama, dopuštenim nemarnošću gojskih država, njihove su se kase ispraznile. Period zajmova, koji je poslije toga nastupio, pokupio je ostatke i doveo sve države gojske do bankrotstva.
Vi dobro znate da takvu ekonomiju kakvu smo sugerisali Gojama mi ne možemo voditi. Svaki zajam dokazuje državnu nemoć i neshvatanje državnih prava. Zajmovi kao Damaklov mač vise nad glavama vladara koji, umesto da uzimaju od svojih podanika putem privremenih poreza, idu ispruženom rukom da prose milostinju od naših bankara. Spoljašnji su zajmovi pijavice, koje se nikako ne mogu otkinuti od državnog tela dokle god one same ne otpadnu ili ih država sama ne zbaci. Ali gojske države ih ne otkidaju, nego ih sve više puštaju na sebe, tako da one moraju neizbežno propasti od dobrovoljnog puštanja krvi. U suštini, šta drugo može predstavljati jedan zajam, uz to i spoljašnji?! Zajam - to je emisija državnih menica koje sadrže procentnu obavezu srazmernu sumi pozajmljenog kapitala. Ako je zajam 5%, onda će država kroz dvadest godina uludo platiti procentnu sumu koja će biti ravna uzetom zajmu; za četrdest godina plaća dvostruku sumu, a za šezdeset godina trostruku, a dug uvek ostaje isti, neplaćeni dug.
Iz ovog računa jasno se vidi da, kod oblika sveopšteg prireza, država crpi poslednje parice siromašnih poreskih obveznika da bi isplatila inostrane bogataše od kojih je uzela novac na zajam, umesto da te parice prikupi za svoje potrebe bez procentnih doplata. Dok su zajmovi bili unutrašnji, Goji su samo premeštali novac iz džepa siromašnih u džepove bogataša, ali kada smo mi podmitili koga je trebalo, da bismo preneli zajmove na spoljašnji teren, onda su sva državna bogatstva potekla u naše kase i svi su Goji počeli da nam plaćaju svoj podanički danak. Kad je lakomislenost gojskih vladara u pogledu državnih poslova i podmitljivost ministara ili nerazumevanje u finansijskim poslovima drugih upravnih lica uspelo da zaduži svoje zemlje kod naših kasa neisplativim dugovima, onda treba znati koliko nas je sve to stalo truda i novca. Zastoj novca mi nećemo dopustiti, te zato neće biti ni državnih procentnih hartija, sem jednoprocentne serije, da ne bi plaćanje procenata predavala državnu moć pijavicama na isisavanje.
Pravo emisije procentnih hartija biće isključivo prepušteno industrijskim društvima, kojima neće biti teško da isplaćuju procente od svojih dobiti, koje države ne zarađuju na pozajmljeni novac, kao što to čine ova društva, jer ona zajmi da potroši, a ne da vodi privredne operacije.
Industrijske hartije kupovaće i vlada koja će se od današnjeg plaćanja dadžbina na zajmove pretvoriti u zajmodavca iz računa. Takva mera prekinuće zastoj novca, gotovanstvo i lenjost koji su nam bili od koristi kod samostalinih Goja, ali neželjeni u našoj vladavini. Kako je jasna i očigledna nedotupavnost čisto životinjskih gojskih mozgova, koja se ispoljava u tome što nisu ni mislili, uzimajući od nas novac pod interes, da će sav taj novac, pa još sa interesom na njega oni morati crpiti iz svojih državnih džepova radi obračuna sa nama. Šta je bilo lakše i jednostavnije nego uzeti potreban novac od svojih građana! To dokazuje genijalnost našeg izabranog uma u tome što smo mi znali tako da im predstavimo stvar zajmova da su oni videli u njima štaviše i svoju korist. Naši računi, koje ćemo mi predstaviti kada nastupi vreme, osvetljeni vekovnim eksperimentima koje smo vršili nad gojskim državama, odlikovaće se jasnošću i određenošću i očigledno će pokazati svima koristi od naših novotarija. Oni će učiniti kraj onim zloupotrebama, blagodareći kojima smo mi upravljali Gojima, ali koje ne mogu biti dopuštene u našem carstvu. Mi ćemo tako podesiti računski sitem da ni vladar ni najmanji činovnik neće biti u stanju da izvuku ni najmanju sumu neprimetno od njene namene ili da je upute drugim pravcem sem onog koji je već jednom označen u određenom planu dejstva. Bez određenog plana ne može se upravljati. Idući neodređenim putem i sa neodređenim rezervama propadaju na putu heroji i vitezovi.
Gojski vladari, koje su po nekadašnjim našim savetima odvraćali od državnih poslova svečanim prijemima, etiketama, veselim zabavama i razonodama, bili su samo poverenici naše uprave. Izveštaje favorita, koji su ih zamenjivali na poprištu poslova, sastavljali su za njih naši agenti i svaki put su zadovoljavali kratkovide umove obećanjima da se u buduće predviđaju uštede i poboljšanja. Od čega uštede? Od novih prihoda? - mogli su da upitaju i nisu pitali oni koji su čitali naše izvještaje i projekte. Vi znate dokle ih je dovela ta nemarnost, do kakvog su finansiskog rastrojstava oni doterali, bez obzira na divnu vrednoću njihovih naroda.