01-05-2022, 03:51 PM
Protokoli Sionskih Mudraca - XXIII i XIV
Smanjenje proizvodnje luksuzne robe. Proizvodnja domaće sitne industrije. Nezaposlenost. Zabrana pijanstva. Ubistvo staroga društva i njegovo vaskrsenje u novom obliku. Izabranik božji.
PROTOKOL 23
Da bi se narodi navikli na poslušnost treba ih naučiti skromnosti, te prema tome treba smanjiti industrijsku proizvodnju luksuznih predmeta. Time ćemo popraviti i poboljšati naravi demoralisane utakmicom na polju raskoši.
Mi ćemo uspostaviti domaću malu privredu, koja će potkopati privatne kapitale krupnih fabrikanata. To je neophodno još stoga što krupni industrijalci često pokreću, mada i ne uvek svesno, misli masa protiv vlade. Narod - fabrikant ne zna za nezaposlenost, a to ga vezuje za postojeći red, sledstveno i za čvrstinu vlasti. Nezaposlenost je najopasnija stvar za vladu. Za nas će njena uloga biti odigrana čim vlast pređe u naše ruke. Pijanstvo će takođe biti zakonom zabranjeno i kažnjavano kao zločin protiv čovečnosti ljudi koji se pretvaraju u životinje pod uticajem akohola. Podanici, ponavljam još jedanput, slepo se pokoravaju samo snažnoj, potpuno nezavisnoj od njih ruci, u kojoj oni osećaju mač za zaštitu i podršku protiv udaraca socijalnih bičeva. Zašto je potrebno da vide anđeosku dušu u vladaru? - Oni treba da vide u njemu oličenje sile i moći.
Gospodar, koji smeni sada postojeće uprave što bedno životare među demoralisanim s naše strane društvima, koja se odriču čak i Božanske vlasti i iz čije sredine izbija sa svih strana oganj anarhije, - taj gospodar mora pre svega pristupiti gašenju toga plamena koji već proždire sve. Zato je on dužan da ubije takva društva makar ih morao zaliti njihovom vlastitom krvlju, te da ih ponovo vaskrsne u licu pravilno organizovane vojske, koja se svesno bori protiv svake zaraze opasne po državne organe. Taj izabranik Božji određen je odozgo da slomi bezumne sile pokretane instiktom a ne razumom, životinjstvom a ne čovečnošću. Te sile sada trijumfuju manifestacijama pljačke i svakojakog nasilja pod maskom principa slobode i prava. One su razorile sve društvene poretke da bi se na njima podigao presto cara judejskog; ali njihova će uloga biti odigrana u onom momentu kada se on zacari. Tada će one biti zbrisane sa njegovog puta, na kome ne sme biti ni grančice, ni travčice. Tada ćemo moći reći narodima: zahvalite se Bogu i poklonite se pred onim koji nosi na licu svom pečat predodređenosti ljudske, čiju je zvezdu Sam Bog vodio i doveo k njemu da niko drugi, osim njega, ne bi mogao osloboditi vas svih gore pobrojenih sila i zala.
PROTOKOL 24
Učvršćivanje loze cara Davida. Pripremanje cara. Uklanjanje direktnih naslednika. Car i trojica koji su ga posvetili. Car je sudbina. Besprekornost spoljašnjeg morala cara judejskog.
Sad ću preći na temu načina učvršćivanja korenja dinastičke loze cara Davida do poslednjih slojeva zemlje. Ovo učvršćivanje sastojaće se pre svega u onome u čemu se do današnjeg dana sastojala moć, koja je našim mudracima osigurala i očuvala vođenje svih svetskih poslova kao i davanje pravca vaspitanju misli celog čovečanstva. Nekoliko članova od semena Davidova spremiće careve i njihove naslednike, ne birajući ih po pravu nasleđa nego po sposobnostima, posvećujući ih u skrivene tajne politike, u planove upravljanja, s tim da niko ne sme znati ove tajne. Cilj je takvog načina rada taj, da svi znaju da uprava ne može biti poverena neposvećenima u najdublje tajne njene veštine. Samo će se takvim licima predavati praktična primena imenovanih planova kroz sravnjenje sa mnogovekovnim iskustvima, sva posmatranja političko - ekonomskih tokova i socijalnih nauka - sav, jednom rečju, duh zakona, koje je priroda nepokolebljivo ustanovila radi regulisanja čovečanskih odnosa. Direktni naslednici često će biti odstranjivani od stupanja na presto ako za vreme učenja i spremanja budu ispoljili lakomislenost, mekoću i druge osobine koje ih čine nesposobnim za upravljane, a same po sebi su štetne po carski poziv.
Samo oni koji su bezuslovno sposobni za čvrsto, makar i surovo, budno upravljanje, dobiće njegove dizgine od naših mudraca. U slučaju oboljenja slabošću volje ili kakvom drugom nesposobnošću, carevi će morati po zakonu predavati upravu u nove, sposobne ruke. Carski planovi dejstva u tekućem momentu, a tim pre u budućnosti, biće nepoznati čak i onima koji se budu zvali bliskim savetnicima. Samo car i trojica koji su ga posvetili znaće budućnost. U licu cara, koji nepokolebljivom voljom vlada sobom i čovečanstvom, svi će ugledati sudbinu sa njenim nepoznatim putevima. Niko neće znati šta car želi da postigne svojim naređenjima, pa stoga se niko neće smeti ni isprečiti na nepozntom putu.
Razume se, potrebno je da umni rezervoar careva odgovara planu upotrebe, koji on ima da primi u sebe. Zato on neće stupiti na presto pre nego što njegov um ne podvrgnu probi i ispitu pomenuti mudraci. Da bi narod znao i volio svoga cara neophodno je da on besedi na tronovima sa svojim narodom. To stvara potrebno spajanje dveju sila koje smo mi sada terorom odvojili jednu od druge. Ovaj teror nam je bio neophodan da bi obe sile ponaosob potpale pod naš uticaj. Car judejski se ne sme nalaziti pod vlašću svojih strasti, naročito sladostrašća: nijednom stranom svoga karaktera on ne sme davati životinjskim instiktima vlast nad svojim umom. Sladostrašće najgore razara umne sposobnosti i jasnoću pogleda, odvodeći misli na najgoru i najvišu životinjsku stranu čovečanske djelatnosti. Oslonac čovečanstva u licu gospodara sveta od svetog semena Davidova mora prinositi na žrtvu svome narodu sve svoje lične naklonosti. Gospodar naš mora biti primerno besprekoran. Kraj.
Smanjenje proizvodnje luksuzne robe. Proizvodnja domaće sitne industrije. Nezaposlenost. Zabrana pijanstva. Ubistvo staroga društva i njegovo vaskrsenje u novom obliku. Izabranik božji.
PROTOKOL 23
Da bi se narodi navikli na poslušnost treba ih naučiti skromnosti, te prema tome treba smanjiti industrijsku proizvodnju luksuznih predmeta. Time ćemo popraviti i poboljšati naravi demoralisane utakmicom na polju raskoši.
Mi ćemo uspostaviti domaću malu privredu, koja će potkopati privatne kapitale krupnih fabrikanata. To je neophodno još stoga što krupni industrijalci često pokreću, mada i ne uvek svesno, misli masa protiv vlade. Narod - fabrikant ne zna za nezaposlenost, a to ga vezuje za postojeći red, sledstveno i za čvrstinu vlasti. Nezaposlenost je najopasnija stvar za vladu. Za nas će njena uloga biti odigrana čim vlast pređe u naše ruke. Pijanstvo će takođe biti zakonom zabranjeno i kažnjavano kao zločin protiv čovečnosti ljudi koji se pretvaraju u životinje pod uticajem akohola. Podanici, ponavljam još jedanput, slepo se pokoravaju samo snažnoj, potpuno nezavisnoj od njih ruci, u kojoj oni osećaju mač za zaštitu i podršku protiv udaraca socijalnih bičeva. Zašto je potrebno da vide anđeosku dušu u vladaru? - Oni treba da vide u njemu oličenje sile i moći.
Gospodar, koji smeni sada postojeće uprave što bedno životare među demoralisanim s naše strane društvima, koja se odriču čak i Božanske vlasti i iz čije sredine izbija sa svih strana oganj anarhije, - taj gospodar mora pre svega pristupiti gašenju toga plamena koji već proždire sve. Zato je on dužan da ubije takva društva makar ih morao zaliti njihovom vlastitom krvlju, te da ih ponovo vaskrsne u licu pravilno organizovane vojske, koja se svesno bori protiv svake zaraze opasne po državne organe. Taj izabranik Božji određen je odozgo da slomi bezumne sile pokretane instiktom a ne razumom, životinjstvom a ne čovečnošću. Te sile sada trijumfuju manifestacijama pljačke i svakojakog nasilja pod maskom principa slobode i prava. One su razorile sve društvene poretke da bi se na njima podigao presto cara judejskog; ali njihova će uloga biti odigrana u onom momentu kada se on zacari. Tada će one biti zbrisane sa njegovog puta, na kome ne sme biti ni grančice, ni travčice. Tada ćemo moći reći narodima: zahvalite se Bogu i poklonite se pred onim koji nosi na licu svom pečat predodređenosti ljudske, čiju je zvezdu Sam Bog vodio i doveo k njemu da niko drugi, osim njega, ne bi mogao osloboditi vas svih gore pobrojenih sila i zala.
PROTOKOL 24
Učvršćivanje loze cara Davida. Pripremanje cara. Uklanjanje direktnih naslednika. Car i trojica koji su ga posvetili. Car je sudbina. Besprekornost spoljašnjeg morala cara judejskog.
Sad ću preći na temu načina učvršćivanja korenja dinastičke loze cara Davida do poslednjih slojeva zemlje. Ovo učvršćivanje sastojaće se pre svega u onome u čemu se do današnjeg dana sastojala moć, koja je našim mudracima osigurala i očuvala vođenje svih svetskih poslova kao i davanje pravca vaspitanju misli celog čovečanstva. Nekoliko članova od semena Davidova spremiće careve i njihove naslednike, ne birajući ih po pravu nasleđa nego po sposobnostima, posvećujući ih u skrivene tajne politike, u planove upravljanja, s tim da niko ne sme znati ove tajne. Cilj je takvog načina rada taj, da svi znaju da uprava ne može biti poverena neposvećenima u najdublje tajne njene veštine. Samo će se takvim licima predavati praktična primena imenovanih planova kroz sravnjenje sa mnogovekovnim iskustvima, sva posmatranja političko - ekonomskih tokova i socijalnih nauka - sav, jednom rečju, duh zakona, koje je priroda nepokolebljivo ustanovila radi regulisanja čovečanskih odnosa. Direktni naslednici često će biti odstranjivani od stupanja na presto ako za vreme učenja i spremanja budu ispoljili lakomislenost, mekoću i druge osobine koje ih čine nesposobnim za upravljane, a same po sebi su štetne po carski poziv.
Samo oni koji su bezuslovno sposobni za čvrsto, makar i surovo, budno upravljanje, dobiće njegove dizgine od naših mudraca. U slučaju oboljenja slabošću volje ili kakvom drugom nesposobnošću, carevi će morati po zakonu predavati upravu u nove, sposobne ruke. Carski planovi dejstva u tekućem momentu, a tim pre u budućnosti, biće nepoznati čak i onima koji se budu zvali bliskim savetnicima. Samo car i trojica koji su ga posvetili znaće budućnost. U licu cara, koji nepokolebljivom voljom vlada sobom i čovečanstvom, svi će ugledati sudbinu sa njenim nepoznatim putevima. Niko neće znati šta car želi da postigne svojim naređenjima, pa stoga se niko neće smeti ni isprečiti na nepozntom putu.
Razume se, potrebno je da umni rezervoar careva odgovara planu upotrebe, koji on ima da primi u sebe. Zato on neće stupiti na presto pre nego što njegov um ne podvrgnu probi i ispitu pomenuti mudraci. Da bi narod znao i volio svoga cara neophodno je da on besedi na tronovima sa svojim narodom. To stvara potrebno spajanje dveju sila koje smo mi sada terorom odvojili jednu od druge. Ovaj teror nam je bio neophodan da bi obe sile ponaosob potpale pod naš uticaj. Car judejski se ne sme nalaziti pod vlašću svojih strasti, naročito sladostrašća: nijednom stranom svoga karaktera on ne sme davati životinjskim instiktima vlast nad svojim umom. Sladostrašće najgore razara umne sposobnosti i jasnoću pogleda, odvodeći misli na najgoru i najvišu životinjsku stranu čovečanske djelatnosti. Oslonac čovečanstva u licu gospodara sveta od svetog semena Davidova mora prinositi na žrtvu svome narodu sve svoje lične naklonosti. Gospodar naš mora biti primerno besprekoran. Kraj.