Mitiću, poređenje prvog i drugog svetskog rata je zbog mnogo stvari neprimenjivo, pa da ne ulazimo u njega. Što se tiče Solunskog fronta trebalo bi da pročitaš neku ozbiljniju literaturu.
(06-01-2019, 03:17 PM)Милослав Самарџић Пише: Сад што им не одају почаст, то се може тумачити на разне начине. Али онда што нису, то је битно. Нису, иако је Стаљин био трећи најпопуларнији ртани лидер у Америци, после Рузвелта и Черчила. Толико су хвалили Стаљина и комнуисте да су после рата једва успели да промене курс, грађани не би схватили. И то не одмах после рата. У међувремену су користили сваку прилику да хвале комунисте, у филмовима, новинама, где год.
Специјално за ЈУ комунисте друга прилика је била од 1948-ме. Гледао сам баш бљутаве америчке филмске журнале о Титу и Југо комунистима из тога доба. Али, опет не помињу спасавање пилота.
То им није падало на памет просто јер су они спасавали партизане, чак су им и вођу спасили евакуацијом у Италију (додуше Британци, али иста ствар). Хиљаде партизана су евакуисали, стално су их опремали, бомбардовали Немце да помогну партизанима, итд. Дакле, у њиховим главама је да су они спасиоци партизана, а не неко кога спасавају партизани. Своје пилоте су усмеравали према партизанима јер су заправо они били ту и одмах су те пилоте одвозили. Констатација да су њих спасавали партизани, за њих је вероватно увредљива.
Ju koliko gluposti. Ajmo redom.
Tito je evakuisan za Italiju ne ni britanskim nego sovjetskim avionom. Situacija nije bila toliko dramatična da bi se moglo reći da je spašen, veći problem je bio gubitak veza koje je trebalo ponovo uspostaviti.
Već sam vam pisao da je netačno da su usmeravali oštećene avione kod partizana. Zbog sigurnosnih razloga nisu stavljane tačne koordinate slobodne teritorije, već samo opšte smernice - ići u brda i izbegavati puteve. I uputstvo za kontakt i sa četnicima i partizanima.
U kontaktu sam sa više potomaka evakuisanih avijatičara. Svi navode da jesu bili spašeni. Isto je i kod partizana i četnika i u Italiji itd. Ne znam odakle više izmišljate te gluposti.
Treba pomenuti jednu bitnu stvar kod evakuacija koja dosad nije puno obrađivana. Radi se o tome šta se dešavalo sa oborenim avijatičarima po povratku u jedinice.
Do početka 44e je važio princip da se oni uglavnom vraćaju u SAD, kako ne bi u slučaju ponovnog zarobljavanja odali svoje ilegalne kontakte koji su im pomogli u bekstvu. Time se praktično gubi obučeni avijatičar.
Međutim, tada počinje da se iz Jugoslavije vraća velik broj oborenih avijatičara koji su sve vreme bili na slobodnoj teritoriji, nisu videli Nemce i išli u svojoj uniformi. Negde aprila-maja je doneta odluka da se avijatičari evakuisani iz Jugoslavije vraćaju na dužnost. Kasnije su se vraćali na dužnost i oni koji su sleteli kod Sovjeta, pa čak i deo oborenih nad Rumunijom.
Sledeći problem je trajanje evakuacije. Ukoliko avijatičar nije leteo preko 6 do 8 nedelja (dužina se menjala), gubio je letački status i opet je bio vraćen kući. Tako je recimo velika većina avijatičara evakuisanih tokom misije Haljard vraćena u SAD, zbog spore evakuacije. U većini MACRova ima dokument kad su se vratili.
Kad je kod partizana posle juna napravljen veći broj aerodroma, evakuacija je postala brža, te imamo slučaj da su neke posade oborene više puta nad Jugoslavijom, jedna čak tri puta.
Iz svega toga se vidi da su evakuacije preko NOVJ bile ne samo brojčano najveće u Evropi, nego su i kvalitativno bile ispred ostalih jer se velik broj evakuisanih vratio na dužnost.