(16-11-2014, 01:52 PM)Милослав Самарџић Пише: Демократе и радикали
Замишљена граница Карлобаг-Карловац-Огулин-Вировитица већ годинама односи радикалима стотине хиљада гласова. Па ипак, за њих је излаз из замке веома једноставан…
ПИШЕ: Милослав САМАРЏИЋ
Чланак с почетка 2004. године, наставак:
http://www.pogledi.rs/demokrate-i-radikali/
"Демократска странка је и пре Другог светског рата, као и сада, била анационална. Сматрана је ходником за улазак у Комунистичку партију, где је најпознатији пример Милоша Минића. Као анационална, она, природно, није имала много гласача."
Mislim da ste preoštri u vezi sa Demokratskom strankom. Da li je bila anacionalna, verovatno jeste. Bila je jugoslovenska stranka, baš kao i JNS, baš kao i JRZ. Ostavljala je svom članstvu da gaji svoj nacionalizam kao privatnu stvar. Da li je kroz nju prošao veliki broj komunista? Verovatno jeste. Ali iz dva razloga: KPJ je bila zabranjena i DS je bila zaista demokratska stranka, to jest imala je frakcije. Ivan Ribar je, na primer, bio levi demokrata. Ali takođe ne smemo zaboraviti da su komunisti ubili Milorada Draškovića, ministra policije, koji je bio član DS-a.
Demokrate su svoj patriotizam pokazale u toku II svetskog rata. Vodeći ljudi DS-a su stali uz Dražu. Dve trećine glavnog odbora DS-a je podržalo Dražu. Samo da Vas podsetim Mihajla Kujundžića i Milije Janićijevića. Zatim, ko se junački suprotstavljao proturanju anticivilizacijskih zakona u skupštini koja je trebalo da oganizuje izbore za ustavotvornu skupštinu? Demokrate na čelu sa Dragićem Joksimovićem. Ko je junački branio Dražu na sudu, komunistima gurao prst u oko, i na kraju to platio glavom? Dragić Joksimović.
"Када је по први пут у својој дугој историји завладала, пре три године, то се није десило после изборне победе, већ после манипулација које имају везе са свим осим са демократијом из њеног имена."
Zar nije Ljuba Davidović bio predsednik vlade u toku dvadesetih godina prošlog veka? On predsednik, a Grol ministar? Tada su prvi put bili na vlasti, zar ne?
I mislim da je besmisleno porediti sadašnje stranke sa strankama koje su postojale pre II svetskog rata. Mi smo svi, neko manje a neko više, boljševizirani. Neko je toga svestan, neko nije. Za neke je dovoljna obična terapija, a za neke egzorcizam.
"Наравно, увек ће бити потребна и једна странка замишљена као интелектуална савест друштва. Невоља је у томе што су у претходном периоду интелектуалним делатностима могли да се баве само комунисти и што због тога претежни део интелигенције и данас има једну неокомунистичку црту. Интелектуалце који су се изборили са црвеним вирусом (Коста Чавошки, Никола Милошевић, Војислав Коштуница), Демократска странка је одбацила."
Kada je osnovana, Demokratska stranka je objedinila ljude raznih ideologija. Tu je bilo bivših komunista - Mićinović, Kosta Čavoški, Nikola Milošević, Aleksandar Saša Petrović. Bilo je i onih koji nikada nisu bili članovi - Borislav Pekić, Desimir Tošić, Koštunica, Đinđić. Do cepanja je došlo zbog DEPOS-a. Desno, nacionalističko krilo je osnovalo DSS. Po meni je Borislav Pekić bio tipični predstavnik desnice u DS-u. Robijaš iz Sremske Mitrovice, član krunskog saveta, pristalica tržišne privrede i privatne svojine.
Meni je interesantna Narodna radikalna stranka, čiji je predsednik bio Veljko Guberina. Uslov za učlanjenje u stranku je bio da nikada niste bili član KPJ. Tu stranku je preuzeo Tomislav Nikolić, na neki veoma misteriozan način.