Тачан одговор на ово питање је арх. Миладин Прљевић.
Мада, постоје неки спорови око ауторства пројекта, историчари се окрећу овом решењу: на исти пиједестал постављају Миладина Прљевића, Бранка Бона, Милана Гракалића и конструктора Ђорђа Лазаревића.
Палата "Албанија" је изграђена у року од годину дана и издржала је најтежу пробу.
Godine 1944, u savezničkom bombardovanju Beograda, na
»Albaniju«, u kojoj se tada nalazio glavni štab radne
organizacije TOT, bačena je bomba teška pola tone.
Njeno podzemlje je pretvoreno u protivavionsko skloni-
šte za visoke nemačke funkcionere. Međutim, i nakon
eksplodiranja bombe u unutrašnjosti zgrade »Albanija« nije bila srušena,
uprkos potpunom uništenju jednog fasadnog stuba.10
Armirano-betonska konstrukcija arhitekte Lazarevića je tom prilikom
doživela svoju pravu probu, i to više nego uspešno.
.......
Palata »Albanija« jeste pravi reprezent međuratne
moderne arhitekture Beograda, koja i nakon šest decenija od svog nastanka pleni skladnim arhitektonskim
masama i solidnom konstrukcijom. Ona bez sumnje ulazi u vrh najboljih ostvarenja srpskog modernizma, pri
čemu najveće zasluge za njenu neprolaznu vrednost i lepotu pripadaju arhitektima: Miladinu Prljeviću,
Branku Bonu, Milanu Grakaliću i konstruktoru Đorđu Lazareviću.62
....
Fusnota
53) Prema mišljenju stručne kritike, »Albanija« se smatra veoma uspešnim rešenjem, što je, između ostalog, potvrđeno i 14. februara 2002. godine na Filozofskom fakultetu kada je vođen razgovor između arhitekte i publiciste Aleksandra Milenkovića i profesora Aleksandra Kadijevića i grupe studenata
(među njima je bila i autorka ovog rada, Milica Ceranić), upravo povodom ove tematike. Mišljenje arh. Milenkovića je, u najkraćim crtama, bilo da je delo vrlo uspelo, istančano, izbalansiranog ritma. On je naglasio i uspešno povezivanje sa okolinom, kao i delikatnost koja postoji kada su u pitanju ugaone zgrade.
Smatrao je da ne postoje slabosti u arhitekturi terazijske palate.
Takođe, kao odličnu zamisao naveo je i široku nadstrešnicu iznad portala koju zgrada poseduje.
Извор: Милица Церанић, "Историја и архитектура Палате "Албанија" у Београду", Часопис „Наслеђе“ број VI, 2005. година
http://beogradskonasledje.rs/wp-content/...eranic.pdf