EKSKLUZIVNO
Raša Drašković: Draža stavlja na proveru savest Srba
J. Matijević - I. Preković | 17. maj 2015. 09:50 | Komentara: 5
Holivudski producent o svom autorskom filmu o vođi četničkog pokreta, rehabilitaciji đenerala, o dedi, ministru u Kraljevini SHS
ODLUKA o rehabilitaciji generala Draže Mihailovića važan je korak za savest Srba i šansa da se narod osvrne unazad i uvidi greške koje su napravljene. Suđenje iz 1946. je bilo nepravično, a fer proces je nešto što svaki optuženi želi. General tu priliku nije imao.
Ovako, ekskluzivno za “Novosti”, o rehabilitaciji komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini, govori Raša Drašković, producent iz Los Anđelesa. Unuk Milorada Draškovića, ministra unutrašnjih dela Kraljevine SHS i prve žrtve političkog ubistva u Jugoslaviji 1921. godine. A živa reč i sećanja Rašinog oca Milorada, visokog funkcionera Dražinog Omladinskog pokreta, bila su povod da producira dokumentarni film “General Mihailović - Heroj i kazna”, nedavno prikazan na RTS.
Dok je u četvrtak predsedavajući Veća Višeg suda u Beogradu obrazlagao poništavanje presude Draži Mihailoviću od 15. maja 1946. godine, Raša Drašković bio je u sudnici. Želeo je da doživi ovaj “kadar” i samo zato je nedavno iz Los Anđelesa doputovao u Beograd.
- Ovo je za mene važan datum - kaže Drašković. - Bilo mi je vrlo bitno da budem u sudnici u danu pravde za generala Dražu Mihailovića i njegovu porodicu. Rehabilitacija je uzburkala moja osećanja. Drugačije se doživi kada presudu gledate na televiziji. Ovako, verujem da sam u toj sudnici i sam iskusio deo istorije.
Koliko je odluka o rehabilitaciji važna za srpski narod?
- Ona je najbolja poruka za razrešenje višedecenijskih nesuglasica među Srbima. Možda će sada ljudi drugačije gledati jedni na druge. Da bi se cenila, prošlost mora da se razume. Možda se ovom presudom ništa neće promeniti odmah, ali je važno da učinjena nepravda nije prepuštena zaboravu i da je dobijena prilika da se - ispravi! Pre gotovo sedam decenija, Draži Mihailoviću presudila je samo optužnica. Tek posle ove odluke narod će imati mogućnost da mirne savesti i objektivno sagleda ulogu Draže Mihailovića u Drugom svetskom ratu.
* Kako će vraćanje časti Draži Mihailoviću dočekati potomci izbeglih pred Titovim režimom?
- Sa olakšanjem, jer je taj rat krojio sudbinu mnogobrojnih srpskih porodica u dijaspori. Tokom mog odrastanja u Americi svako pominjanje generalovog imena budilo je različite emocije. O njemu se diskutovalo uvek i na svakom mestu, počev od slava pa do svih drugih okupljanja Srba. Neki su smatrali da je sve što je učinio bilo ispravno, a drugi ne. Sada će i jedni i drugi imati priliku da se “probude”, da emocije ostave po strani i da ponovo procene njegovu ulogu u Drugom svetskom ratu.
* Producirali ste dokumentarni film o Draži. Koje nove istorijske činjenice film otkriva?
- Hteo sam da prikažemo nešto što nikada do sada nije bilo na filmu. Da bismo bili što objektivniji i da bismo otkrili istinu, razgovarali smo sa ljudima koji su imali bilo kakva saznanja ili čak i kontakte sa pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini. Koristili smo originalne snimke koje smo pronašli u Vašingtonu. Reč je o prilozima snimljenim u Srbiji tokom rata koji su prikazivali šta ljudi misle o Draži, četnicima i partizanima. Videli smo i neke holivudske filmove o tome, ali i čitali magazine iz tog perioda koji su ukazivali šta je dovelo do obrta odnosa saveznika prema Draži.
* Šta je za vas lično značio ovaj film?
- Uvek su me privlačile priče o ljudima u ekstremnim uslovima. Ali, priča o Draži mi je najvažnija na kojoj sam do sada radio. Ne zato što mi je bliska zbog ličnih razloga, već zato što je neverovatna priča o tome kroz šta je prošao tokom rata. Mislim da smo uspeli da pokažemo kako je jedna vrlo lična ljudska drama viđena od njegovih savremenika širom sveta, naročito iz američkog ugla. Za ovaj projekat trebalo nam je sedam i po godina. Snimali smo u Los Anđelesu, Vašingtonu, Njujorku, Londonu...
* Šta vam je značilo nedavno prikazivanje vašeg filma na RTS?
- To mi je vrlo važno. Bilo je nekih prepreka, ali kada je konačno emitovan, preplavila su me mnoga osećanja i pravo je zadovoljastvo videti i čuti reakcije gledalaca koje su uglavnom pozitivne. Ljudi su bili znatiželjni, a stizalo mi je i mnogo pitanja o tome kako je film uopšte snimljen. Želeli su da ga ponovo gledaju, tražili su reprize. To mi je bila najveća nagrada, čemu sam se, priznajem, potajno i nadao.
* Planirate li da snimite još neki film sa tematikom iz srpske istorije?
- Voleo bih. Ima još priča koje želim da dokumentujem i koje zaslužuju da budu ispričane. Možda to bude baš film o mom dedi.
* Na koji način je političko izbeglištvo odredilo život vašeg oca?
- Usmerilo ga je da aktivno istražuje i da se bavi političkim naukama, a teme za radove crpio je iz savremene istočnoevropske istorije. Najpre u Švajcarskoj gde je i doktorirao, a potom, od 1958. godine i u Americi. Predavao je i učestvovao u različitim istraživanjima i projektima univerziteta Harvard, Stenford i Berkli.
* Pamtite li očeve priče o vašem dedi?
- Moj otac je rođen kao posmrče i od oca mu je ostalo samo ime. Dedu je, 21. jula 1921. godine, ubio s leđa, na klupi u parku, u Delnicama, komunista Alija Alijagić. Naočigled moje trudne bake i troje dece. Stradao je kao bivši ministar unutrašnjih dela, koji je doneo Obznanu - zakon o ukidanju Komunističke partije, koja nije priznavala Kraljevinu SHS, iako je bila treća po rezultatima na prethodnim izborima. Kada smo prvi put, 1986. godine, ovde došli posetili smo dedin grob na Novom groblju u Beogradu. Tada sam, zapravo, ostvario najbliži kontakt sa dedom. Ostalo je vrlo malo njegovih fotografija i dokumenata, a neke od njih dao nam je profesor Momčilo Pavlović. On piše knjigu o našoj porodici i jedva čekam da je pročitam.
HOLIVUD, DOKUMENTARCI I SERIJE
RAŠA Drašković je jedan od najpoznatijih američkih producenata. Snimio je više od 60 televizijskih serija i 40 dokumentarnih filmova. Ostvarenja njegove producentske kuće “44 blu” trenutno se emituju na sedam kablovskih kanala. Za HBO kanal, sada sarađuje sa holivudskom zvezdom Dvejnom Džonsonom o životu maloletnih delinkvenata posle izlaska iz zatvora. Radio je i sa vojnim i specijalnim jedinicama izraelske, ruske i brazilske armije, kao i sa američkom mornaricom, marincima i “fokama”. Bio je prvi stranac koji je snimio unutrašnjost najčuvanijih kineskih i ruskih zatvora.
SINOVI NEGUJU SRPSKE KORENE
* DA li su vaša deca zainteresovana za srpske korene?
- Imam tri sina - Majkla, Tomasa i Kristofera. Vrlo su zainteresovani za srpsku istoriju i vole da je istražuju. A koliko u njima žive srpski koreni možda najbolje govori to što su zbog Divca i Stojakovića, navijali za Sakramento kingse, iako žive u Los Anđelesu. Najstariji sin nas, čak, uporno nagovara da prezime vratimo u izvornu varijantu sa devet slova i da više ne koristimo francusku verziju koja ima 12 slova. Blizu smo odluke.
AMERIKA I SRBIJA
* KAKO ste doživeli NATO agresiju na Srbiju?
- Kao Amerikancu srpskog porekla bilo mi je vrlo teško ne samo te godine, već i zbog američkih intervencija protiv srpskog naroda tokom ratova devedesetih godina u Hrvatskoj i Bosni. Bilo je teško to gledati. Znam da su sveži ožiljci, ali što češće ovde dolazim više se nadam boljem razumevanju između Amerike i Srbije.
http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.h...avest-Srba