Оцена Теме:
  • 46 Гласов(а) - 4.52 Просечно
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

Милослав Самарџић одговара на ваша питања

(13-10-2014, 04:54 PM)Милослав Самарџић Пише:  Национални социјализам - нацизам. Социјалдемократска радничка партија Немачке - тако се звала Хитлерова партија, застава је била црвена, говоре је почињао са ''Другарице и другови''...
Интернационални социјализам - комунизам...
Hitlerova partija je Nacionalsocijalistička nemačka radnička partija, a mislim da je najbolja definicija komunizma revolucionarni socijalizam, uz sta ide i diktatura proleterijata, totalitarizam....
Одговори

Баш тако, NSDAP - Национал Социјалистичка Немачка радничка (Дојче арбајт) партија.

Социјалдемократска је била Лењинова и Розе Луксембург, док се нису разишли после Првог светског рата са онима који су сматрали револуцију нелегитимним средством, од којих настадоше модерне социјалдемократе.

А што се тиче сличности између комунизма и фашизАма, није да их нема. Пре свега оба су подједнако револуционарни и тоталитарни покрети. Међутим идеолошки, они су на тотално супротним странама схватања живота, дакле увиђају узроке декаденције друштва у различитим појавама, и сходно, нуде дијаметрално различита решења за те појаве. Због тога нема говора о истоветности ова две идеје. Међутим, због њихове делимичне сличности (револуционаризма и тоталитаризма), и сам Хитлер је констатовао да је "од комунисте далеко лакше направити национал-социјалисту, него од реакционара".

Удар нађе искру у камену / без њега би у кам очајала!
Одговори

(13-10-2014, 07:31 PM)Vasa Пише:  
(13-10-2014, 04:54 PM)Милослав Самарџић Пише:  Национални социјализам - нацизам. Социјалдемократска радничка партија Немачке - тако се звала Хитлерова партија, застава је била црвена, говоре је почињао са ''Другарице и другови''...
Интернационални социјализам - комунизам...
Hitlerova partija je Nacionalsocijalistička nemačka radnička partija, a mislim da je najbolja definicija komunizma revolucionarni socijalizam, uz sta ide i diktatura proleterijata, totalitarizam....

НСДАП је настала од ДАП-а (Немачке Радничке Партије).
Одговори

Цитат:Razlika se može najlakše uočiti u odnosu prema pojmu demokracije, te još više prema optužbi za nedemokratičnosti, te povezanim pojmom "ljudskih prava".

Komunističke partije nazivale su sustave koje su gradile "narodnim demokracijama"; fašisti su međutim izričito odbacivali demokraciju kao sustav koji prikriva "plutokraciju" i izraz je zapadnjačke dekadencije. Komunisti su bili osjetljivi na prebacivanje nedemokratičnosti, što je naročito došlo do izražaja u idejnom sporu 1970-ih. Na optužbu o nepostšovanju ljudskih prava komunistički ideolozi su odgovarali: "Nije istina, mi zapravo realiziramo istinska ljudska prava više, nego vi na zapadu".

Koliko god bili različiti, komunizam i liberalna demokracija dijele zajedničko porijeklo u idealima zapadnih revolucija koje su srušile feudalno društvo: engleske, američke i francuske. Francuska revolucija, nasuprot društvu baziranom na nejednakosti po rođenju, ističe vrednote: "Sloboda, jednakost, bratstvo". Što međutim točno ti pojmovi znače, te kako ih ostvariti. Pokazuje se ,da neke slobode treba ograničiti, da bi se drubge ostvarile. Radnički pokret u XIX stoljeću nastavlja se na iste ideale. Radničke stranke doživljavaju duboki raskol, koji je formaliziran nakon Prvog svjetskog rata, podjelom na socijaldemokrate i komuniste. Međutim, i jedni i drugi ostaju vjerni vrednotama francuske revolucije. Komunisti tvrde: iako su naše metode surove, iako smo spremni u prelaznom periodu koristiti nasilje i trajno ograničiti neke slobode i prava, mi ćemo konačno ostvariti više slobode, jednakosti i solidarnosti u novim društvima, koja gradimo, nego što mogu postići liberalni demokrati i socijalni demokrati.

Fašizam se međutim pojavljuje kao pokret, koji potpuno negira vrednote francuske revolucije. Kakva sloboda - sve treba biti podređeno jedinstvu nacije! Kakva jednokost - svi moramo biti poslušni vođi! Kakva solidarnosti - interes države je iznad svega! U tom smislu npr. piše vodeći teoretičar talijanskog fašizma Giovanni Gentile. Kad su se u antifašističkoj borbi komunisti i zapadne demokracije našli zajedno, to je bio rezultat stjecaja raznih slučajnosti, ali postojala je i dublja sličnost. Zato je bilo moguće, da prvo zapadni lideri formauliraju neka zajednička načela (Atlantska povelja) koja će SSSR kasnije prihvati. To se ponovilo s Poveljom Ujedinjenih naroda, Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Konferencijom o europskoj sigurnosti i suradnji idr.. Kade su komunisti takve stvari potpisivali, to je samo djelomice bilo licemjerno (a sličnog licemjerja, uostalom, u hladnoratovskom sukobu bilo je i druge strane, jer su se u međusobnom sukobu po trećem svijetu služili istim sredstvima, podupirući lijeve ili desne diktatore).

Kako komunisti, tako i zapadni demokrati, imali su problema s raznim kontroverzama u svojoj teoriji i svojoj praksi. Pluralistička demokracija ima međutim tu prednost, da se može prilagođavati i reformirati. Društveni sukobi u pluralističkoj demokraciji mogu se usmjeriti tako, da se najočitiji problemi ublaže, ako ne i posve razriješe, te se otvore novi pravci razvoja. S druge strane, kako su desetljeća prolazila, raskol između ideje i prakse u komunističkim sustavima bio je sve radikalniji.

Fašizam je proklamirao ukidanje demokracije, i točno je to i ostvario. Komunizam je proklmairao više demokracije (što će donijeti i više općeg blagostanja), ali ne samo da to nije ostvario, nego je zaostajanje za zapadom bilo sve veće.

Fašizam je obećao ratnu slavu i pobjede, kao hranu nacionalnom ponosu. Krenuli su u rat, i doživjeli poraz. U doba hladnoga rata svi su očekivali novi sraz dvaju blokova, ali to je, u nekoliko kritičnih situacija kad je svijet bio na korak od globalnog sukoba, izbjegnuto.

Antifašti su pobijedili fašiste u surovoj oružanoj borbi. na bojnim poljima. Antikomunisti su pobijedili u srazu ideja: a pobjeda je postignuta tako, što su na kraju i sami vođe komunističkoga svijeta priznali, da su ideje koje su lsijedili bile pogrešne, i odbacili ih. Tako je komunizam pao uz malo žrtvi.

(10-10-2014, 06:18 PM)Милослав Самарџић Пише:  
(10-10-2014, 04:14 PM)Романија1 Пише:  
(10-10-2014, 12:25 AM)Милослав Самарџић Пише:  
(10-10-2014, 12:04 AM)Романија1 Пише:  Да ли је било Срба у Вермахту?
Мислиш, сем љотићеваца? Они су били у саставу Вермахта?

Мислио сам да ли их је било у регуларној војсци, заједно са Швабама (као што су Хрвати били на Источном фронту). Занима ме јер сам чуо да Недић није допуштао Србима да иду на фронт са Нијемцима раме уз раме (а свакако да би неколицина хтјела да оде)
Не вјерујем да су љотићевци били у саставу Вермахта, исто као и усташе и домобрани.
Љотићевске јединице су сигурно биле у саставу немачких дивизија, дакле дивизија Вермахта.

Нису никада убрајане у састав Немачких дивизија, они су били нека врста нерегуларних добровољних трупа, илити "Freischar" на Немачком.

Удар нађе искру у камену / без њега би у кам очајала!
Одговори

Јел можеш да нам појасниш зашто су се onda италијански фашисти а и немачки национал-социјалисти позивали на радничку класу?

(13-10-2014, 08:28 PM)Громовник Пише:  
Цитат:Razlika se može najlakše uočiti u odnosu prema pojmu demokracije, te još više prema optužbi za nedemokratičnosti, te povezanim pojmom "ljudskih prava".

Komunističke partije nazivale su sustave koje su gradile "narodnim demokracijama"; fašisti su međutim izričito odbacivali demokraciju kao sustav koji prikriva "plutokraciju" i izraz je zapadnjačke dekadencije. Komunisti su bili osjetljivi na prebacivanje nedemokratičnosti, što je naročito došlo do izražaja u idejnom sporu 1970-ih. Na optužbu o nepostšovanju ljudskih prava komunistički ideolozi su odgovarali: "Nije istina, mi zapravo realiziramo istinska ljudska prava više, nego vi na zapadu".

Koliko god bili različiti, komunizam i liberalna demokracija dijele zajedničko porijeklo u idealima zapadnih revolucija koje su srušile feudalno društvo: engleske, američke i francuske. Francuska revolucija, nasuprot društvu baziranom na nejednakosti po rođenju, ističe vrednote: "Sloboda, jednakost, bratstvo". Što međutim točno ti pojmovi znače, te kako ih ostvariti. Pokazuje se ,da neke slobode treba ograničiti, da bi se drubge ostvarile. Radnički pokret u XIX stoljeću nastavlja se na iste ideale. Radničke stranke doživljavaju duboki raskol, koji je formaliziran nakon Prvog svjetskog rata, podjelom na socijaldemokrate i komuniste. Međutim, i jedni i drugi ostaju vjerni vrednotama francuske revolucije. Komunisti tvrde: iako su naše metode surove, iako smo spremni u prelaznom periodu koristiti nasilje i trajno ograničiti neke slobode i prava, mi ćemo konačno ostvariti više slobode, jednakosti i solidarnosti u novim društvima, koja gradimo, nego što mogu postići liberalni demokrati i socijalni demokrati.

Fašizam se međutim pojavljuje kao pokret, koji potpuno negira vrednote francuske revolucije. Kakva sloboda - sve treba biti podređeno jedinstvu nacije! Kakva jednokost - svi moramo biti poslušni vođi! Kakva solidarnosti - interes države je iznad svega! U tom smislu npr. piše vodeći teoretičar talijanskog fašizma Giovanni Gentile. Kad su se u antifašističkoj borbi komunisti i zapadne demokracije našli zajedno, to je bio rezultat stjecaja raznih slučajnosti, ali postojala je i dublja sličnost. Zato je bilo moguće, da prvo zapadni lideri formauliraju neka zajednička načela (Atlantska povelja) koja će SSSR kasnije prihvati. To se ponovilo s Poveljom Ujedinjenih naroda, Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Konferencijom o europskoj sigurnosti i suradnji idr.. Kade su komunisti takve stvari potpisivali, to je samo djelomice bilo licemjerno (a sličnog licemjerja, uostalom, u hladnoratovskom sukobu bilo je i druge strane, jer su se u međusobnom sukobu po trećem svijetu služili istim sredstvima, podupirući lijeve ili desne diktatore).

Kako komunisti, tako i zapadni demokrati, imali su problema s raznim kontroverzama u svojoj teoriji i svojoj praksi. Pluralistička demokracija ima međutim tu prednost, da se može prilagođavati i reformirati. Društveni sukobi u pluralističkoj demokraciji mogu se usmjeriti tako, da se najočitiji problemi ublaže, ako ne i posve razriješe, te se otvore novi pravci razvoja. S druge strane, kako su desetljeća prolazila, raskol između ideje i prakse u komunističkim sustavima bio je sve radikalniji.

Fašizam je proklamirao ukidanje demokracije, i točno je to i ostvario. Komunizam je proklmairao više demokracije (što će donijeti i više općeg blagostanja), ali ne samo da to nije ostvario, nego je zaostajanje za zapadom bilo sve veće.

Fašizam je obećao ratnu slavu i pobjede, kao hranu nacionalnom ponosu. Krenuli su u rat, i doživjeli poraz. U doba hladnoga rata svi su očekivali novi sraz dvaju blokova, ali to je, u nekoliko kritičnih situacija kad je svijet bio na korak od globalnog sukoba, izbjegnuto.

Antifašti su pobijedili fašiste u surovoj oružanoj borbi. na bojnim poljima. Antikomunisti su pobijedili u srazu ideja: a pobjeda je postignuta tako, što su na kraju i sami vođe komunističkoga svijeta priznali, da su ideje koje su lsijedili bile pogrešne, i odbacili ih. Tako je komunizam pao uz malo žrtvi.

(10-10-2014, 06:18 PM)Милослав Самарџић Пише:  
(10-10-2014, 04:14 PM)Романија1 Пише:  
(10-10-2014, 12:25 AM)Милослав Самарџић Пише:  
(10-10-2014, 12:04 AM)Романија1 Пише:  Да ли је било Срба у Вермахту?
Мислиш, сем љотићеваца? Они су били у саставу Вермахта?

Мислио сам да ли их је било у регуларној војсци, заједно са Швабама (као што су Хрвати били на Источном фронту). Занима ме јер сам чуо да Недић није допуштао Србима да иду на фронт са Нијемцима раме уз раме (а свакако да би неколицина хтјела да оде)
Не вјерујем да су љотићевци били у саставу Вермахта, исто као и усташе и домобрани.
Љотићевске јединице су сигурно биле у саставу немачких дивизија, дакле дивизија Вермахта.

Нису никада убрајане у састав Немачких дивизија, они су били нека врста нерегуларних добровољних трупа, илити "Freischar" на Немачком.

"The Serbian Volunteer Corps was formally under Nedić's Command of Gendarmerie, but it was, like SDS and SGS, under direct control of SS and Police Leader August Meyszner and Commanding General in Serbia. In operations in the field, its units were put under tactical command of German divisions. Ljotić himself had no control over SDK. SDK units were not allowed to move from the assigned territory without German authorization."

Паметном доста.
Одговори

(13-10-2014, 09:01 PM)Равногорац Пише:  "The Serbian Volunteer Corps was formally under Nedić's Command of Gendarmerie, but it was, like SDS and SGS, under direct control of SS and Police Leader August Meyszner and Commanding General in Serbia. In operations in the field, its units were put under tactical command of German divisions. Ljotić himself had no control over SDK. SDK units were not allowed to move from the assigned territory without German authorization."

Паметном доста.

Ма замисли, цитирао си нешто на Енглеском језику, без навођења извора, и одмах си закључио да је "паметном доста".

Веруј ми, и "превише" је хихихи

Удар нађе искру у камену / без њега би у кам очајала!
Одговори

(13-10-2014, 09:14 PM)Громовник Пише:  
(13-10-2014, 09:01 PM)Равногорац Пише:  "The Serbian Volunteer Corps was formally under Nedić's Command of Gendarmerie, but it was, like SDS and SGS, under direct control of SS and Police Leader August Meyszner and Commanding General in Serbia. In operations in the field, its units were put under tactical command of German divisions. Ljotić himself had no control over SDK. SDK units were not allowed to move from the assigned territory without German authorization."

Паметном доста.

Ма замисли, цитирао си нешто на Енглеском језику, без навођења извора, и одмах си закључио да је "паметном доста".

Веруј ми, и "превише" је хихихи

Па мора да сам се што се цитирања тиче угледао на тебе.Јок
Одговори

Да, само што си мало промашио тему Јок Нигде у списковима формацијских структура Вермахта нећеш наћи СДК, иако су они de facto били под њиховом командом, овде је реч о de jure статусу.

Удар нађе искру у камену / без њега би у кам очајала!
Одговори

(13-10-2014, 07:31 PM)Vasa Пише:  
(13-10-2014, 04:54 PM)Милослав Самарџић Пише:  Национални социјализам - нацизам. Социјалдемократска радничка партија Немачке - тако се звала Хитлерова партија, застава је била црвена, говоре је почињао са ''Другарице и другови''...
Интернационални социјализам - комунизам...
Hitlerova partija je Nacionalsocijalistička nemačka radnička partija, a mislim da je najbolja definicija komunizma revolucionarni socijalizam, uz sta ide i diktatura proleterijata, totalitarizam....
Да, омашио сам...
Одговори

(13-10-2014, 07:49 PM)Громовник Пише:  Баш тако, NSDAP - Национал Социјалистичка Немачка радничка (Дојче арбајт) партија.

Социјалдемократска је била Лењинова и Розе Луксембург, док се нису разишли после Првог светског рата са онима који су сматрали револуцију нелегитимним средством, од којих настадоше модерне социјалдемократе.

А што се тиче сличности између комунизма и фашизАма, није да их нема. Пре свега оба су подједнако револуционарни и тоталитарни покрети. Међутим идеолошки, они су на тотално супротним странама схватања живота, дакле увиђају узроке декаденције друштва у различитим појавама, и сходно, нуде дијаметрално различита решења за те појаве. Због тога нема говора о истоветности ова две идеје. Међутим, због њихове делимичне сличности (револуционаризма и тоталитаризма), и сам Хитлер је констатовао да је "од комунисте далеко лакше направити национал-социјалисту, него од реакционара".
А сличност у демогогији типа народ, радници... ''Фолксваген'' - народни ауто...
Одговори

(13-10-2014, 09:46 PM)Громовник Пише:  Да, само што си мало промашио тему Јок Нигде у списковима формацијских структура Вермахта нећеш наћи СДК, иако су они de facto били под њиховом командом, овде је реч о de jure статусу.
Они су фактички били у саставу Вермахта, а што се тиче формалне стране, вероватно си у праву.
СДС није био у саставу Вермахта.
Одговори

Gromovniče, ko je autor ovog velikog citata?

Нема Слобе, нема Тита, сад се ође Нестор пита!
Одговори

(13-10-2014, 11:15 PM)Милослав Самарџић Пише:  
(13-10-2014, 07:49 PM)Громовник Пише:  Баш тако, NSDAP - Национал Социјалистичка Немачка радничка (Дојче арбајт) партија.

Социјалдемократска је била Лењинова и Розе Луксембург, док се нису разишли после Првог светског рата са онима који су сматрали револуцију нелегитимним средством, од којих настадоше модерне социјалдемократе.

А што се тиче сличности између комунизма и фашизАма, није да их нема. Пре свега оба су подједнако револуционарни и тоталитарни покрети. Међутим идеолошки, они су на тотално супротним странама схватања живота, дакле увиђају узроке декаденције друштва у различитим појавама, и сходно, нуде дијаметрално различита решења за те појаве. Због тога нема говора о истоветности ова две идеје. Међутим, због њихове делимичне сличности (револуционаризма и тоталитаризма), и сам Хитлер је констатовао да је "од комунисте далеко лакше направити национал-социјалисту, него од реакционара".
А сличност у демогогији типа народ, радници... ''Фолксваген'' - народни ауто...

Па ево горе сам цитирао текст који показује на неке очигледне сличности комунизма и демократије.

(14-10-2014, 07:43 AM)Vlad Alekš Пише:  Gromovniče, ko je autor ovog velikog citata?

http://ostriczelenalista.bloger.index.hr...26744.aspx

Удар нађе искру у камену / без њега би у кам очајала!
Одговори

Ако неког занима шта се о четницима пише у ЦГ, поводом Билеће:

http://www.pobjeda.me/2014/10/10/park-iz...D1DgGd_uSp
Одговори


Скочи на Форум:


Корисника прегледа ову тему: 5 Гост(а)
Све форуме означи прочитаним