Цитат:Како је ЦИА направила Отпор
http://prvasrbija.com/kako-je-cia-napravila-otpor/
(29-10-2015, 08:31 PM)Mekenzi Пише: Ček zar otpor nije profašistička, teroristička nato organizacija??
Demokratska stranka uopšte ne krije da je najveći „korisnik“ usluga NDI. Čak i članovi Gradskog odbora DS-a smatraju za probitačno da to istaknu u svojim biografijama.
Balša Božović (1983), član Gradskog odbora DS-a za saobraćaj, kaže: „Učestvovao na više seminara i treninga u organizaciji NDI, na temu nenasilnog otpora, odnosa sa javnošću i političkog marketinga, radio kao volonter u Narodnoj kancelariji predsednika Republike tokom leta 2006. godine“. A Vesna Stanimirović, članica Gradskog odbora DS-a za zdravstvo, otkriva: „Završila NDI obuke za liderke, NDI i IRI obuke za odbornice, kao i obuke ‘Glasa razlike’, ‘Žene to mogu’, ‘Žene u politici i društvu’. Aleksandra Gojković, načelnica gradske uprave DS-a, kaže da je „završila kurseve NDI iz oblasti javnog nastupa, upravljanja ljudskim resursima, upravljanja timom i liderstva.“ Primeri su brojni...
KURSISTI
Tako se, na primer, Nenad Rašić, ministar za rad i socijalnu zaštitu u Tačijevoj vladi na Kosmetu (a, bogami i zamenik ministra unutrašnjih poslova Pajazita), u svojoj biografiji pohvalio da je završio „Političku akademiju NDI“. Kao da je u pitanju univerzitet, a ne dotirana partijska organizacija. Rašićeva stranka, SLS, članica je takozvane Liberalne internacionale koja ima sedište u Londonu, gde joj društvo prave LDP Čedomira Jovanovića i Liberali Srbije Dušana Mihajlovića, kao i Liberalna stranka Crne Gore Slavka Perovića. U potpredsedništvu Liberalne internacionale, zanimljivo, sedi i Kenet Volak, potpredsednik NDI.
Kako i zašto podmladak naših političkih stranaka „vaspitavaju“ stranci (2)
Bušovi finansirali Otpor
NED daje novac Fondu B92 za organizovanje festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima „Slobodna zona“, finansira Inicijativu mladih za ljudska prava, pomaže i „nezavisnu“ srpsku agenciju Beta, Sekretarijat ANEM i Balkansku istraživačku mrežu novinara, delimično pomaže festival Egzit. IRI je, uz NDI i Fridom haus, sponzorisao Cesid u izvođenju programa „Izađi i glasaj“
I stranka Džordža Buša je sebi široko otvorila vrata Srbije. Uprkos tome što i njen Međunarodni republikanski instituta (IRI) iz svojih programa unapred eliminiše Srpsku radikalnu stranku i Socijalističku partiju Srbije kao „antireformske, antidemokratske i izolacionističke snage“. Mada istovremeno priznaje da SRS i SPS i dalje dobijaju značajnu podršku srpskog biračkog tela koje je sve nezadovoljnije proreformskom, demokratskom vladom...
IRI u našoj zemlji deluje pod devizom da demokratski politički lideri u Srbiji - da bi povratili poverenje biračkog tela u demokratiju - moraju „konsolidovati široku demokratski orijentisanu podršku“. Kako? Uz pomoć usluga američkih posrednika! A IRI im, sa svoje strane, nudi „kvantitativna i kvalitativna istraživanja javnog mnjenja... koja pomažu vladajućim telima, partijama i nevladinim organizacijama da razviju i testiraju svoje poruke javnosti“.
Prema pisanju Rilif veba, američkog konzervativnog sajta, IRI je „jedan od suštinskih instrumenata Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED), organizacije iz doba hladnog rata koju je stvorila administracija Ronalda Regana radi suzbijanja sovjetskog uticaja u svetu. Mada je zvanično nepartijski, IRI je tesno povezan sa Republikanskom strankom.
Bušov senator iz Arizone Džon Mekkejn predsedavajući je IRI, a Lorni Krejner, bivši asistent državnog sekretara (Kolina Pauela), jedan od njegovih direktora.“ Krejner je takođe bio i u Savetu nacionalne bezbednosti SAD. U direktorskom bordu IRI sedi i Pol Bremer, bivši okupacioni guverner Iraka.
U bordu i Fukujama
Ne sme se, međutim, gubiti iz vida da su NDI i IRI samo dva krila iste organizacije američke vlade. Organizacije koja je „nadpartijska“ i se finansira iz kongresnog budžeta. To je već pomenuta Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED). NJome predsedava Karl Geršman, a u direktorskom bordu sedi dugogodišnji saradnik RAND korporacije Frensis Fukujama, čovek koji je u svom čuvenom delu „Kraj istorije i poslednji čovek“ pokušao da 1992. zaustavi točak vremena. Naravno, u korist SAD.
„Pojačano učešće žena, omladine i etničkih manjina“ - naziv je jednog od programa IRI u Srbiji. Drugi se zove „Održivi kapaciteti vođenja kampanje“ i ima za cilj motivisanje birača. Ali, ima ih još, toliko da bi ih bilo teško sve popisati i objasniti.
I republikanci smatraju da imaju razloga da budu zadovoljni svojim učinkom u našoj zemlji.
„IRI je u Srbiji pomogao političkim partijama da primene široku kampanju GOTV (Izađi i glasaj) nekoliko meseci pred parlamentarne izbore 2007. jer je tada izašlo preko 60 procenata birača“, hvali se Bušova „filijala“, koja trenutno finansira program koji „pomaže partijama da implementiraju, doteruju i usaglašavaju svoje napore u kreiranju politike, olakšavajući odnose sa domaćim i međunarodnim „tink tenkovima“ i partijama širom centralne i istočne Evrope“.
IRI i za Cesid
Do koje mere IRI svojata svoje „savršene studente“, može se videti i iz jednog saopštenja za javnost od 8. jula 2004. koje nosi naziv „IRI pitomac izabran za predsednika Srbije“. „Strategija Tadićeve kampanje i njegove poruke su bile direktno na liniji preporuka IRI“ naglašava ovo saopštenje, „a planovi za kampanju koje su regionalni koordinatori DS-a formulisali na IRI seminarima za vođenje kampanje su činili osnovu regionalnih planova kampanje DS-a. Smatralo se da rezultati izbora uglavnom zavise od izlaska birača i da manja izlaznost ide u prilog Radikalnoj stranci.
IRI je, uz NDI i Fridom haus (u vreme kada je ovom organizacijom predsedavao Džejms Vulzi, bivši šef CIA), sponzorisao Centar za slobodne izbore i demokratiju (Cesid) u njegovom izvođenju programa Izađi i glasaj, u cilju motivisanja demokratski orijentisanih birača“.
Ovoliko o „nezavisnim posmatračima“ koji ne silaze sa naših TV ekrana!
Doduše, i NDI i IRI podjednako finansiraju volontere pri Narodnoj kancelariji predsednika Srbije, što će reći da imaju udela u tome koji će mladi ljudi volontirati pri ovoj dekretski osnovanoj instituciji. Time što plaćaju njihove troškove.
Američki zadužbinari za mlade
Organizacija koja „nadgleda“ i NDI i IRI - Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED) - uopšte, zapravo, ne skriva da „puca“ na mlade. Tokom 2006. godine, za potrebe svoje Globalne mreže za omladinsku akcije (Global Youth Action Netnjork), NED je izdvojio 25.000 dolara. Ovo možda i nije neka velika svota, ali je značajna kao reper finansijerima koji redovno prate njegove „nadpartijske“ smernice, pošto NED uživa najveći ugled u „američkoj donatorskoj zajednici“. I taj novac je, prema sajtu samog NED-a, u funkciji „kapaciteta Svetskog omladinskog pokreta za demokratiju“. A zadatak Globalne mreže je da uspostavi sistem regionalne koordinacije, sastavlja uputstva za nove članice, razvija i održava veb-sajtove omladinskih pokreta, izdaje elektronske biltene i organizuje Globalnu omladinsku kampanju za demokratiju.
Globalne smernice su, dakle, date, ali da vidimo kako se to odrazilo u Srbiji.
Tokom 2004. godine, NED je finansirao osnivanje Centra za razvoj parlamentarne debate u Srbiji radi „unapređivanja dijaloga između mladih političara u Srbiji“. Dve godine kasnije, ovoj organizaciji je dodeljeno 43.530 dolara. Za trideset „najaktivnijih i najdarovitijih učesnika“ organizovan je četvorodnevni letnji kamp. NED daje novac i Fondu B92 za organizovanje festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima „Slobodna zona“, a delimično pomaže i festival Egzit koji je izvorno i zamišljen kao pokretačka mašinerija mladih glasača, pod američkom organizacijom IDEE.
NED je takođe, direktno ili preko IRI, finansirao Otpor, a trenutno finansira Inicijativu mladih za ljudska prava, koja ima svoju „regionalnu“ kancelariju u Beogradu (zato što radi i u BiH, Makedoniji i na Kosovu).
Vredi znati da NED finansira i „nezavisnu“ srpsku agenciju Betu i Sekretarijat ANEM-a, Balkansku istraživačku mrežu novinara.
Dugo godina je - preko Američkog instituta za sindikalnu solidarnost - finansirao i UGS Nezavisnost, kada su im bili potrebni birači. A poslednja aktivnost NED-a u Srbiji je otvaranje sajta „autonomija“ (njnjnj. autonomija. info) Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine.