Стварно сам то прочитао негде, а за дивно чудо, има и на нету да пише о томе. Погледати текст РУСИЈА ЈЕ ПРИХВАТИЛА БРАК на следећм линку
http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=681
Издвојио сам тај део са усвајањем:
Jovanović je napisao: "Rusi koji redovnim diplomatskim putem nisu mogli Milanu ništa, uzeli su najzad da ga ruše pomoću milosnice njegovog sina". A Aleksandar, "koji nije ni slutio o Draginim odnosima sa ruskom diplomatijom, primao je kao njene lične i sasvim iskrene savete ono što mu je ona, naučena Rusima, govorila..."
Za ljubav Rusije, zapravo, da bi udovoljila željama Rusije, Draga treba da se, kad je postalo sasvim izvesno da ne može imati poroda, izjavi pripravnom da sa kraljem Aleksandrom usvoji najstarijeg sina Petra Karađorđevića, Đorđa, i proglasi ga za naslednika prestola.
Vesti o ovome objavljene su i u srpskoj štampi - sedam godina po prevratu. Izvor ove informacije bio je francuski novinar Žan de Bonfon. U svom matičnom listu "Žurnal" u Parizu, on je nastupio sa tvrđenjem, da bi se dinastije Obrenović i Karađorđević spojile, samo da nije "bilo zločina od 29. maja 1903. godine". Osnova za ovo tvrđenje bila mu je jedno pismo kraljice Drage, upućeno "izvesnoj ličnosti u Rusiji", u kojem je pored ostalog rečeno:
"Vrlo malo poznajemo onoga, koga usvajamo. Pošaljite mi njegovu fotografiju. Recite mi da je nežan, da je dobar, da je plemenit i ja sam gotova da ga volim kao da je naše krvi..."
Da je Draga zaista napisala ovo pismo i poslala ga u Rusiju - lako je mogućno. Nije izvesno, međutim, da je ona stvarno i iskreno želela da jedan Karađorđević postane naslednik kralja iz dinastije Obrenović. Možda se u celom slučaju radilo o njenom manevru... Jer, odmah posle njene lažne trudnoće (trudnoća je zvanično objavljena u avgustu 1900. godine) Rusija je postavila pitanje prestolonasleđa u Srbiji. Istina, uz ogradu da se pričeka dve do tri godine i vidi hoće li srpska kraljica imati dece. Ne bude li ih dotle dobila, imalo se prići usvajanju prestolonaslednika...
U srpskoj javnosti, u ovo isto vreme, bio se proneo glas da je pitanje prestolonasleđa već rešeno, da je kralj Aleksandar za svog naslednika izabrao kraljičinog mlađeg brata, Nikodija Lunjevicu. Kralj je ove glasove demantovao, ali ih nije suzbio. Oni su produžili da kolaju Srbijom i da, naročito u oficirskom koru, izazivaju nemir i nezadovoljstvo.