25-10-2013, 10:00 PM
http://ru.wikipedia.org/wiki/Продотряд У овој школи се школовао високи нацистички функционер http://ru.wikipedia.org/wiki/Фрейслер,_Роланд
(18-10-2013, 06:58 PM)ЛукаЛоко Пише:(09-10-2013, 09:59 PM)Bacvanin Пише:Који је извор за то?(09-10-2013, 09:37 PM)ЛукаЛоко Пише: Колико сам прочитао, Литвинов је почео да пада у немилост у марту 1939., када нису га изабрали као члана централног комитета партије, а после је и замењен у улози министра у мају, највероватније јер је Стаљин није више имао поверење у његову политику да тражи погодбе са западним земљама, управо зато што у међувремену, поготово после Минхенског споразума, та политика није уродила плодом, и Совјетски Савез је био изолован. Тако је Стаљин фаворизовао Молотова, за кога се сматрало да је био, можемо рећи, бескрупулознији и отворенији према Немачкој.
Током британско-француско-совјетских преговора Стаљин је изгледа желео да се постигне договор са западним земљама, није случајно западна делегација позвана у Москву, али Британци и Французи одуговлачили: када су Совјети ултимативно тражили од њих да се изјасне да ли хоће или не споразум, одговорено им је да не могу они одлучити о томе. Уз то, према руској верзији, Енглези су водили тајне преговоре са Немцима још током лета те кобне 1939., зато Стаљин је преломио да се мора у најбрже време прихватити понуда која је већ претходно била дошла са стране Немаца, да се склопи споразум са њима.
Prema ruskoj verziji... mislis prema staljinistickoj verziji?
A zasto staljinisti ne spominju da su Englezi i Francuzi zahtevali garancije za teritorijalni integritet Poljske, Rumunije i drugih zemalja istocne Evrope, a koje je Staljin odbio da prihvati?
Да ли можеш детаљније говорити о томе?
Ја знам (из руског извора) да су Совјети тражили да се укључе у уговору и неке суседне земље, у смислу да, ако нацисти би били напали те земље, морали су савезници да интервенишу, јер Совјети су знали за немачке притиске на Литуанију и остале балтијске земље, па су се бојали да ће преко њих моћи претити њихову земљу.
Свакако је лако замислити да је Стаљин можда хтео остати слободних руку око Пољске.
(19-10-2013, 12:08 PM)Лепи Бора Пише:
Исто и чувена катинска шума!
Какав анте, Јасеновац и 1.000.000 мучених Срба, злочин је када Стаљин убије 10.000 римокатоличких витезова...
Бачванин Пише:Pa tih 20.000 ubijenih u KatinuЧини ми се 4500 њих.
Бачванин Пише:Ima vise izvora, recimo dokumentarna serija "Crvena Evropa", a evo jos:Да ли су Совјети у тим преговорима отворено тражили део Пољске или је реч о допуштењу за прелазак совјетских трупа који Пољаци нису дали?
http://www.h-net.org/reviews/showrev.php?id=3875
Attention to Poland is particularly important, for Carley correctly identifies it as the greatest single obstacle to a western-Soviet alliance. He says with reason that Britain and France used Poland as an excuse, but there is more to the matter. As he notes, foreign minister Josef Beck was disliked by contemporaries and most historians, but his unattractiveness did not make Poland's dilemma less acute, and subsequent history suggests that Polish fears were not unfounded. Carley thinks Britain should have forced Poland to accept the Red Army on its soil; in fact, London applied heavy diplomatic pressure but with predictably limited success, especially since its guarantee had already been given, was less than cast-iron, and had little short-term military value. Warsaw understood its peril, but felt entitled to choose its executioner and, as Carley says, saw Germany as the lesser danger. In the event, it proved the briefer one. Other factors enter the equation here, particularly concerning British policy. London and Paris had indeed forced Czechoslovakia to accept amputation of an arm and a leg, but at that point it was still hobbling, not ordered to suicide; 1938 was not 1939, when Anglo-French opinion shifted after Kristallnacht and the occupation of Prague; Poland had a British guarantee as the Czechs had not; and in late July 1939 London and Paris accepted from the Polish government, which knew it faced imminent military destruction, the crucial gift of Warsaw's pioneering work on the German Enigma coding machine and copies of the machine itself. In the circumstances, pointing a gun at an ally with one hand while grabbing its gift with the other presented problems.
(25-10-2013, 11:32 PM)Bacvanin Пише: ...
Pa tih 20.000 ubijenih u Katinu nije nista naspram 20 miliona sopstvenih gradjana takodje pobijenih i izmorenih gladju od strane Staljina.
...
(26-10-2013, 07:18 PM)Лепи Бора Пише: А то је свакако више од скоро 2.000.000 Срба убијених од европских вредности у 2. св. рату.
(26-10-2013, 07:18 PM)Лепи Бора Пише: Какво је то зло Стаљинизам!
Напада још увек по свету: СРЈ, Ирак, Либију, Египат, Сирију, ...
Свуда Стаљин мори глађом, веша, убија, пљачка и пали, по целем свету!
(26-10-2013, 07:18 PM)Лепи Бора Пише: и прогонио само Православну Цркву, а не и римокатоличку (јер се Стаљин уталио са папом). Па није побио ни једног англеза и масона, јевреја и усташу, јер су све то у ствари били припадници ЧЕКЕ и радили у потаји за Стаљина.
(26-10-2013, 06:35 PM)ЛукаЛоко Пише:Бачванин Пише:Pa tih 20.000 ubijenih u KatinuЧини ми се 4500 њих.
Цитат:Да ли су Совјети у тим преговорима отворено тражили део Пољске или је реч о допуштењу за прелазак совјетских трупа који Пољаци нису дали?
У сваком случају, шта ти мислиш? Да ли је то реалан разлог што нису западне земље потписале савез са Совјетима?
Да ли не пише "He says with reason that Britain and France used Poland as an excuse"?
(29-10-2013, 10:19 PM)Сербство Пише:Цитат:U to vreme Tito je, kao i veći deo CK KPJ, boravio u kući Ribnikarovih na Dedinju, koju je sve vreme obezbeđivao Gestapo!http://www.pressonline.rs/zabava/life-st...-lica.html
Цитат:03. 04. 2011. - Autor: Vlada Arsić
Mustafa Golubić, čovek sa stotinu lica
Iako je prošlo šezdeset godina od smrti najpoznatijeg Staljinovog obaveštajca, atentatora na Trockog, Apisovog poverenika i smrtnog neprijatelja Josipa Broza, mnoga pitanja još čekaju odgovor, a prava istina možda se nikada neće saznati
Početkom juna 1941. godine Smederevo je pogodila strahovita eksplozija. Mustafa Golubić i Mato Vidaković podigli su u vazduh smederevsku tvrđavu, u kojoj je nemačka komanda smestila skladište eksploziva i municije zaplenjene tokom aprilskog rata. U trenutku detonacije, koja je snažno odjeknula i u Beogradu, kraj tvrđave je prolazio putnički voz. Zajedno s njim, eksplozija je uništila skoro čitav grad. Procenjuje se da je više od 2.500 ljudi ubijeno u samo jednom času. Između ostalih, stradali su i trogodišnja unuka generala Milana Nedića, njegov sin i snaja.
Potonji predsednik srpske vlade i „saradnik okupatora" nije stigao da se osveti Mustafi Golubiću. Pretekao ga je najveći neprijatelj a Golubićev ideološki saborac, Josip Broz Tito. Samo dva dana kasnije, 7. juna 1941. godine, potkazao ga je Gestapu, koji ga je uhapsio, izveo u park ispred Skupštine grada i streljao.
Poslednji obrt u životu jednog od najpoznatijih Staljinovih obaveštajaca, učesnika u sarajevskom atentatu, Apisovog čoveka za specijalne operacije, otmičara ruskog generala Kutjepova, organizatora ubistva Lava Trockog i čoveka koga je „baćuška" lično zadužio za likvidaciju Josipa Broza, dogodio se tri godine nakon njegove smrti. Još dok je trajala operacija za oslobođenje Beograda, pripadnici Crvene armije dobili su zadatak da pronađu Golubićevo telo, da ga ekshumiraju i pošalju u Sovjetski Savez. To je i učinjeno, da bi nekoliko meseci kasnije, u Moskvi, njegovo telo bilo ponovo sahranjeno - ovaj put uz najviše vojne počasti.
Ko je bio Mustafa Golubić, čovek koji se borio na srpskoj strani i u balkanskim i u Prvom svetskom ratu, koji je bio i četnik i komunista, i zaverenik i visoki partijski poverenik? Biografski podaci kažu da je rođen u Stocu, u Hercegovini, 1891. godine, u zanatlijskoj porodici skromnog imovnog stanja. Još kao srednjoškolac, posle aneksije Bosne i Hercegovine, 1908. godine, beži u Srbiju.
Kao pripadnik „Mlade Bosne" sarađivao je sa Bogdanom Žerajićem, Danilom Ilićem i drugim istaknutim omladincima. Bio je u tesnim vezama i sa oficirima, zaverenicima iz 1903. godine, ali nema pouzdanih podataka kada je postao i zvanični član tajne organizacije „Ujedinjenje ili smrt".
Uoči Velikog rata, Golubić je u Tuluzu studirao pravne nauke, ali se u Srbiju vraća odmah po izbijanju ratnih sukoba. Već 1915. godine, uz podršku i znanje Vrhovne komande, Dragutin Dimitrijević Apis ga šalje u Rusiju da među tamošnjim Jugoslovenima i drugim Slovenima prikuplja dobrovoljce za srpsku vojsku. Vraća se sa hiljadu novih ratnika, u trenutku kada se srpska armija već uveliko povlači preko Albanije. Iako se borio za „srpsku stvar", pa čak i kao pripadnik četničkih i komitskih odreda učestvovao u borbama za oslobođenje Stare Srbije, prijateljstvo sa Apisom doprinelo je da nikada ne stekne poverenje regenta Aleksandra i tadašnje srpske vlade.
Uoči montiranog sudskog procesa u Solunu, gde je suđeno Dragutinu Dimitrijeviću Apisu i njegovim saradnicima, Golubić je uhapšen i na glavni pretres doveden kao svedok. Nakon toga interniran je na Krf, a oslobođenje zemlje i stvaranje Jugoslavije dočekao je u Francuskoj. Njegov povratak u otadžbinu dočekan je sa podozrenjem.
Živeo je u manastiru Rakovica kraj Beograda i u rodnom Stocu, uvek pod nadzorom policije. Shvativši da mu u zemlji nema opstanka, već 1920. godine prelazi u Beč gde postaje član Komunističke partije Jugoslavije. I dalje se povremeno vraća u zemlju, gde ilegalno izdaje ideološke brošure i bezuspešno pokušava da izdejstvuje reviziju Solunskog procesa. U SSSR definitivno odlazi 1927. godine, a u Beogradu će se, prvi put, pojaviti tek posle punih trinaest godina.
Šta je tačno radio u Sovjetskom Savezu, odnosno kako je stekao ogromno poverenje Staljina i postao čovek za likvidiranje njegovih ideoloških neprijatelja - sve to i danas izaziva brojne kontroverze. Kakva je bila njegova uloga u atentatu na Lava Trockog, zašto je i sa kakvim ciljem došao u Beograd uoči rata, zašto su od njega podjednako zazirali i kralj Aleksandar Karađorđević i Josip Broz Tito - samo su neka u mnoštvu pitanja koja su, i pored nedavno otvorenih dosijea o Golubiću, ostala do kraja nerazjašnjena.
- Nema pouzdanih podataka o tome kada je Golubić počeo zvanično da radi za sovjetsku obaveštajnu službu, bolje reći za moćni „Crveni orkestar" - kaže istoričar Miodrag Janković. - Poznato je, jedino, da je ta organizacija izgrađivana po sistemu trojki ili četvorki, da bi u slučaju provala većina članova ostala van domašaja policije. Uostalom, tako je bila ustrojena i „Crna ruka". „Crveni orkestar" je bio delo general-lajtnanta Pavela Ivanoviča Berzina, učesnika Oktobarske revolucije u kojoj je komandovao zloglasnim Estonskim bataljonom, brinući se o ličnom Lenjinovom obezbeđenju.
O umešanosti Mustafe Golubića u ubistvo Trockog, prema rečima Jankovića, nema verodostojnih izvora. Ipak, poznato je da je 1940. godine putovao u Meksiko po Staljinovom nalogu, i da je, uz pomoć sovjetskih agenata pokušao da izvrši atentat. Ipak, tri meseca kasnije, to će poći za rukom Ramonu Mekaderu.
Sličan naum je, po svemu sudeći, imao i kada je reč o Titu, koji Staljinu nimalo nije bio po volji. Pojedini istoričari tvrdili su da je Golubić poslat iz Moskve u Beograd kao specijalni poverenik Kominterne sa ciljem da konsoliduje redove KPJ, ukloni Tita i preuzme njegovo mesto u Jugoslaviji.
- U to vreme Tito je, kao i veći deo CK KPJ, boravio u kući Ribnikarovih na Dedinju, koju je sve vreme obezbeđivao Gestapo! - tvrdi Miodrag Janković. - Posle eksplozije u Smederevu, 5. juna 1941. godine, nemačka policija je veoma brzo dobila dojavu ko je za to odgovoran i gde se izvršilac krije. Uostalom, i sam Golubić je tokom istrage rekao da ga je izdao Tito. Verovatno bi ga Broz i ranije likvidirao da mu prethodno sovjetski otpravnik poslova u Beogradu nije preneo direktivu iz Moskve da „Golubić ne sme da se dira".
Mustafa je uhapšen u Beogradu, 7. juna 1941. godine, pod veoma banalnim okolnostima. Prema sećanju komšije Tihomira Višnjevca, koji je stanovao u ulici Mirijevski put, uhapsili su ga folksdojčeri u akciji „Preventiva", namenjenoj borbi protiv švercera. Mnogi veruju da ga je Gestapu, po naredbi Josipa Broza, potkazao Milovan Đilas, ali i to da je CK KPJ zaključio da je Mustafa Golubić u Beograd došao ne samo da ubije Tita već i da za vođu pokreta u Jugoslaviji postavi Dragoljuba Dražu Mihailovića?!
Bilo kako bilo, i pored otvorenih dosijea, protoka vremena i svedočenja savremenika, priča o Mustafi Golubiću, Staljinovom general-lajtnatu, bivšem srpskom komiti, Apisovom „crnorukcu" i čoveku sa stotinu lica i više od 250 pasoša, i dalje je mit. Mnogo više, verovatno, znaće se tek nakon uvida u ruske arhive, a pojedini rukopisi tek sada izlaze na svetlost dana.
Цитат:Ubijao i iz idealaIzvor: PRESS
Crveni Džejms Bond
Za Mustafu Golubića se pričalo da je govorio 14 svetskih jezika, da je učestvovao u pripremi Sarajevskog atentata i u pripremama za neuspeli pokušaj atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića, 1921. godine. Sem toga, mnogi su smatrali da je bio najzaslužniji i za uspeh komunizma u Evropi, odnosno da je bio prava „crvena verzija" Džejmsa Bonda.
U jednom intervjuu Koča Popović je izjavio da je svoje drugove, komuniste, ubijao za pare, a ne iz ideala, a Nedžad Latić, autor knjige „Boja povijesti", da je životni put Mustafe Golubića toliko fascinantan da nikada ne možete znati šta je istorijska istina, a šta su čaršijska naklapanja, i kojoj je svetskoj ili domaćoj sili sve što je radio uistinu koristilo?
(12-11-2013, 09:15 PM)lav Пише: Haupsturmfuehrer и маршал: http://www.radiosarajevo.ba/novost/129291
![[Слика: Nacisti-i-komunisti-1939.jpg]](http://s.tf.rs/2013/12/02/Nacisti-i-komunisti-1939.jpg)
![[Слика: Proleter.jpg]](http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2013/12/02/Proleter.jpg)
![[Слика: Logor-Gars.jpg]](http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2013/12/02/Logor-Gars.jpg)
![[Слика: Proleter-druga-strana-o-ustasama.jpg]](http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2013/12/02/Proleter-druga-strana-o-ustasama.jpg)
![[Слика: Zbornik.jpg]](http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2013/12/02/Zbornik.jpg)
![[Слика: Fudbalska-utakmica-nemci-komunisti-1941.jpg]](http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2013/12/02/Fudbalska-utakmica-nemci-komunisti-1941.jpg)
![[Слика: Logor-Gars-2.jpg]](http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2013/12/02/Logor-Gars-2.jpg)
![[Слика: Partizani-i-nemci-1941.jpg]](http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2013/12/02/Partizani-i-nemci-1941.jpg)
![[Слика: Komunisti-prelazak-preko-granice.jpg]](http://www.telegraf.rs/wp-content/uploads/2013/12/02/Komunisti-prelazak-preko-granice.jpg)
(04-12-2013, 11:27 AM)Bacvanin Пише: ...
OTKRIVAMO: Komunisti sarađivali sa Pavelićem i Nemcima, ubijali srpske vojnike (FOTO)
...
(06-12-2013, 07:41 PM)Сербство Пише: Схватио сам на крају овог клипа да је антируска подметачина чим су представили Троцког као позитивца.
...
