12-07-2014, 10:04 PM
Добар штос. 
Али видех ово... није ваљда из неке Деретићеве књиге? Наиме, ово је из књиге ''Тајне Вукове реформе'', с тим што није баш тачно преписано, нпр. није Срефан био деспот 1389. и уопште није учествовао у вођењу државе, већ су то били кнегиња Милица и великаши:
Mit o srpskom porazu je nastao kasnije. naime, današnju verziju o tome da su Srbi izgubili, istoričari su preuzeli iz germanskih izvora, a germanski izvori su nastali iz turskih izvora, koji su pisani par vekova posle kosovske bitke. Sažimajući tadašnje događaje, napravljeno je pojednostavljenje tipa: "Srbi izgubili bitku na Kosovu, pa su zbog toga pali pod vlast turaka". Prava istina je bila, da su se Turci povukli sa Kosova i iz Makedonije, i Srbija Stefana Lazarevića nije imala nameru da prizna vazalni odnos prema Turcima. međutim, dva meseca nakon kosovske bitke Ugarska je želela da iskoristi nastalu slabost Srbije, te ju je napala. Ugarska vojska je stigla do Borača, koji se nalazi u blizini Kragujevca. Tu se zaustavila, jer su Srbi tu pružali presudni otpor. Videvši da će Ugari da mu okupiraju celu zemlju, Stefan lazarević je zatražio pomoć od Bajazita. ta pomoć je stigla i Ugari su isterani iz zemlje, ali je Stefan lazarević, zauzvrat, morao da prizna vazalni odnos. To su opšteprihvaćeni istorijski podaci, a iz njih možeš videti pravi razlog, zašto je Srbija Stefana Lazarevića priznala vazalni odnos prema Turcima. što se Vuka Brankovića tiče, čovek uopšte nije bio izdajnik i na Kosovu je imao najbolji učinak, ne računajući Muratovu smrt. Vuk Branković je nastavio da pruža otpor Turcima, sve do 1392. godine, kada su Turci opseli Skoplje, nad kojim je do tada vladao Vuk Branković. tek nakon pada Skoplja, Vuk Branković je prihvatio vazalni odnos, ali nikada nije poštovao obaveze prema Bajazitu. E, sad, ovo do sada su bile činjenice, a ovo sada što ću ti napisati, delom su činjenice, a delom zaključci, koji se iz tih činjenica mogu izvući: Činjenica: Vuk Branković je nakon Kosovskog boja imao diplomatske odnose sa ugarskom. Činjenica: Vuk Branković nije pomogao Stefanu Lazareviću da se odbrani od Ugara. Zaključak: Ugarska je zahtevala da Vuk Branković ne pomogne Stefanu Lazareviću. Međutim: Činjenica: nakon toga, Vuk Branković je tražio za sebe i svoju porodicu dubrovačko državljanstvo i zaštitu, u slučaju da se on i njegova porodica nađu u opasnosti, bilo od Turaka, bilo od Ugara. Zaključak: Vuk Branković ipak nije bio u najboljim odnosima sa Ugarskom. Moguće je, da mu je Ugarska ponudila da on uz njihovu pomoć preuzme zemlje Stefana Lazarevića, ali Vuk na to Nije pristao. I, na kraju... postoji mapa grobova, srpskih i turskih vojnika, koji su izginuli u kosovskom boju. ma osnovu te mape, i nekih opšteprihvaćenih činjenica, lako je rekonstruisati tok boja. A, evo ti i zagonetka
: I sam znaš, da su vojskovođe, tokom boja, rasturene po bojištu, gde su predvodile svoje jedinice. E, sad, jesi li se zapitao...kako je moguće, da se velika većina srpskog plemstva u toku bitke nađe kod crkve Samodreže, gde je bio knez Lazar, a koja se nalazi daleko iza linije sukoba.

Али видех ово... није ваљда из неке Деретићеве књиге? Наиме, ово је из књиге ''Тајне Вукове реформе'', с тим што није баш тачно преписано, нпр. није Срефан био деспот 1389. и уопште није учествовао у вођењу државе, већ су то били кнегиња Милица и великаши:
Mit o srpskom porazu je nastao kasnije. naime, današnju verziju o tome da su Srbi izgubili, istoričari su preuzeli iz germanskih izvora, a germanski izvori su nastali iz turskih izvora, koji su pisani par vekova posle kosovske bitke. Sažimajući tadašnje događaje, napravljeno je pojednostavljenje tipa: "Srbi izgubili bitku na Kosovu, pa su zbog toga pali pod vlast turaka". Prava istina je bila, da su se Turci povukli sa Kosova i iz Makedonije, i Srbija Stefana Lazarevića nije imala nameru da prizna vazalni odnos prema Turcima. međutim, dva meseca nakon kosovske bitke Ugarska je želela da iskoristi nastalu slabost Srbije, te ju je napala. Ugarska vojska je stigla do Borača, koji se nalazi u blizini Kragujevca. Tu se zaustavila, jer su Srbi tu pružali presudni otpor. Videvši da će Ugari da mu okupiraju celu zemlju, Stefan lazarević je zatražio pomoć od Bajazita. ta pomoć je stigla i Ugari su isterani iz zemlje, ali je Stefan lazarević, zauzvrat, morao da prizna vazalni odnos. To su opšteprihvaćeni istorijski podaci, a iz njih možeš videti pravi razlog, zašto je Srbija Stefana Lazarevića priznala vazalni odnos prema Turcima. što se Vuka Brankovića tiče, čovek uopšte nije bio izdajnik i na Kosovu je imao najbolji učinak, ne računajući Muratovu smrt. Vuk Branković je nastavio da pruža otpor Turcima, sve do 1392. godine, kada su Turci opseli Skoplje, nad kojim je do tada vladao Vuk Branković. tek nakon pada Skoplja, Vuk Branković je prihvatio vazalni odnos, ali nikada nije poštovao obaveze prema Bajazitu. E, sad, ovo do sada su bile činjenice, a ovo sada što ću ti napisati, delom su činjenice, a delom zaključci, koji se iz tih činjenica mogu izvući: Činjenica: Vuk Branković je nakon Kosovskog boja imao diplomatske odnose sa ugarskom. Činjenica: Vuk Branković nije pomogao Stefanu Lazareviću da se odbrani od Ugara. Zaključak: Ugarska je zahtevala da Vuk Branković ne pomogne Stefanu Lazareviću. Međutim: Činjenica: nakon toga, Vuk Branković je tražio za sebe i svoju porodicu dubrovačko državljanstvo i zaštitu, u slučaju da se on i njegova porodica nađu u opasnosti, bilo od Turaka, bilo od Ugara. Zaključak: Vuk Branković ipak nije bio u najboljim odnosima sa Ugarskom. Moguće je, da mu je Ugarska ponudila da on uz njihovu pomoć preuzme zemlje Stefana Lazarevića, ali Vuk na to Nije pristao. I, na kraju... postoji mapa grobova, srpskih i turskih vojnika, koji su izginuli u kosovskom boju. ma osnovu te mape, i nekih opšteprihvaćenih činjenica, lako je rekonstruisati tok boja. A, evo ti i zagonetka
