(18-09-2015, 07:28 PM)Chicot Пише: http://savremenaistorija.com/?p=1858
Хвала!
Дакле ови су као мала деца што се каже. Изгледа да књигу нису ни прочитали, а у сваком случају ни једна конкретна ствар, ни једно поглавље, не оспоравају. Ево да прокоментаришем мало, њихов текст разликоваће се по ''савременом'' писму, док ја пише на овом нашем старом.
„Moljevićev rukopis“ nije ništa drugo do još jedan komunistički falsifikat. Komunisti i dalje duguju srpskoj javnosti prave Moljevićeve rukopise, kao i rukopis knjige Dragiše Vasića „Istorija Ravne Gore“, delove rukopisa dr Đure Đurovića i drugih osuđenika iz Sremske Mitrovice.“ (
http://www.pogledi.rs/moljevicevi-memoari
Najverovatnije da je autor teksta na trenutak zaboravio da je nekada pisao kako je rukopis izmišljen, kao što je bacio u zaborav više (svojih) verzija samog čina zarobljavanja.
- Јесте измишљен тај што кажу да је Мољевић написао о Калабићевој издаји, а комунисти су одузели неколико других Мољевићевих рукописа. Побројао сам их у књизи.
Више мојих верзија? Постоје само две, ова и она.
Činjenica je da je Samardžić vrlo revnostan, kada je u pitanju i samo pomen majora Kalabića u tom kontekstu, pa se ne retko i direktno telefonom obraćao autorima koji su pisali i pišu o toj tematici. (Jednog je pitao i kakav je to teren i da li negde mogu da se spuste avioni i tome sl.)
- Ал ради Удба.

Или је ово можда ''савремена историја'' - да се иде на оговарања и препричавања. Само са једним од њих сам причао, са Бојаном Димитријевићем, пошто је прочитао књигу ''Прави и лажни Калабић''. Е сад дал сам ја звао њега или он мене, немам појма. Чујемо се понекад, негде од 1996, када ја он објавио први чланак у ''Погледима''. Још је био мали тад.

Међутим, ово о авионима нисам причао са њим, већ са мр Драганом Крсмановићем. Он је иначе пуковник авијације. Има детаљне мапе и нашао ми је једно 10 локација где ту може слетети авион. И то тачно који тип авиона - који су Британци поклонили комунистима, једно две ескадриле чини ми се. Неки мали авиони, као ''пајпер''.
Десетак локација мимо оног главног друма, Прибој - Добрун. Крсмановић то утврђује без проблема ''само'' на основу мапе.
Е сад ко шта коме прича и препричава - неозбиљно је. Озбиљно би било да ''Савремена историја'' озбиљно анализира књигу, главу по главу. А то не ради.
Ali da se vratimo temi i zapitamo: zar bi jedna naučna institucija poput Institut za savremenu istoriju izgubila kredibilitet upuštajući se u objavljivanje jednog falsifikata?
- Зар би јој било први пут?

Па Никола Илић, Удбаш из Лесковца, још је њихов члан. А како се Институт звао до промене имена 1990. или 1991? Историјски институт Савеза комуниста? Тако нешто, нисам сигуран, а битно је у контексту ''зар би они фалсификовали.
Istoričaru, pa i dobronamernom čitaocu, nije teško da odgovori na to pitanje i da iz samog Samardžićevog tekasta zaključi da je ova reakcija na knjigu koja još nije objavljena, samo priprema za nastavak pisanja o njegovoj omiljenoj temi.
Pozivajući se na svoju knjigu „Pravi i lažni Kalabić – sa nalazom sudskog veštaka“ (kao da je to Sveto Pismo ili poslednja reč istorijske nauke), koja je u stvari samo bled pokušaj demantovanja nalaza istoričara Bojana Dimitrijevića i Koste Nikolića u vezi zarobljavanja generala Mihailovića.
U članku „Zarobljavanje i sreljanje generala Dragoljuba Mihailovića 1946. godine – nova saznanja o arhivskoj građi“, koji je objavljen u časopisu Instituta za savremenu istoriju Istorija XX veka br. 2/2009 dr Kosta Nikolić i dr Bojan Dimitrijević izneli su sve relevantne činjenice o ovom događaju upotpunjene njihovim istraživanjima u arhivu BIA, Vojnom arhivu i Arhivu Srbije.
2-2009[1]„Prema istraživanju u dokumentaciji BIA, objavljenom 26. maja 2009. ustanovili smo da je verodostojna verzija prema kojoj je genaral Mihailović zarobljen od strane grupe OZN-e za Srbiju uz pomoć Nikole Kalabića. Raspoloživi dokumenti u posedu BIA nedvosmisleno potvrđuju verziju koja je u javnost došla putem literarno obrađenih iskaza pripadnika ove grupe…“ (Zarobljavanje i sreljanje generala Dragoljuba Mihailovića 1946. godine – nova saznanja o arhivskoj građi“, str. 11, Istorija XX veka br. 2/2009 )
- Да су изнели све, како бих ја написао ову књигу.
Koristeći njihova istraživanja i svoj dugogodišnji rad na terenu Predrag Ostojic je potom objavio istorijsku studiju „Zarobljavanje generala Mihailovića“, u kojoj je do detalja rekonstriusan događaj na terenu, potvrđujući pri tome da o učešću majora Kalabića u ovom dogadjaju nisu pisali samo komunisti.
- Показао сам у књизи то ''до детаља''.
„Priča o zarobljavanju generala Mihailovića, uz pomoć Nikole Kalabića nije «komunistička», kako to neki u nedostatku argumenata žele da istaknu.
Oni, koji je iz tog razloga odbacuju, zaboravljaju da je to priča dvadesetak pripadnika JVuO, koji su neposredno, u periodu od kraja oktobra 1945. pa do 13. marta 1946. godine obezbjeđivali generala Mihailovića, izlažući životnoj opasnosti ne samo sebe, već često i svoje porodice, svoje najbliže.
Svi oni, počevši od Lazara Gajića, koji je sa čela kolone, ranjen, to jutro uspio pobjeći, pričali su i prepričavali događaje, svojim jatacima i svojim najbližima u danima kada su se krili. Za njih, koji su bili oči u oči sa ubačenom grupom, nikada nije bilo sporno, ono što se desilo i kako se desilo. To nije bilo sporno ni mještanima tog kraja, slučajnim sudionicima i posmatračima tih događaja i koji su se samo sticajem okolnosti našli u njima. Tužno je što su mnogi od njih, postradali i što su im porodice dugo vremena zbog toga ispaštale.
- Мислим да сам доказао да је ''Двевник Лазара Гајића'' писала Удба. Што се тиче сведока - очевидаца, и о томе сам детаљно писао. Нпр. кад они кажу ''био је један који се представио као Калабић'', ''Савремена историја'' то тумачи као доказ да је био прави Калабић...
Uloga Nikole Kalabića, u ovom događaju,bila je poznata Stevanu Moljeviću (1888-1959), jednom od najuticajnijih ljudi u Centralnom nacionalnom komitetu Ravnogorskog pokreta, kome je general Mihailović, to lično saopštio prilikom poslednjeg susreta u zatvoru, što je on zabilježio u neobjavljenom rukopisu pod nazivom «Ravna gora u svetlu i magli.». (Predrag Ostojić, Zarobljavanje generala Mihailovića, str 16)
- Шта би сао овом ''Мољевићевом књигом''? Има две године како рекоше ево са`ће.
Major Zvonimir Vučković, komandant Prvog ravnogorskog korpusa, major Nikola Bojović, komandant Druge durmitorske brigade JVuO (Gorski štab br.121), Aleksandar Bajt, četnički obavještajac iz Rima, dr Slobodan Jovanović (1869-1958), predsednik Vlade Kraljevine Jugoslavije, diplomata Konstantin Fotić (1891- 1959), ambasador Kraljevine Jugoslavije u SAD, Jovan Đonović (1883-1963), delegat Kraljevske Vlade u izbjeglištvu, član Centralnog nacionalnog komiteta, major Aleksandar Milošević, načelnik štaba Šumadijskih korpusa, svakako nisu bili komunisti, ali su imali saznanja o učešću majora Kalabića prilikom generalovog zarobljavanja.
- Они нису били ту и нису могли да знају.
„Nema sumnje da je jedan od razloga, za likvidaciju potpukovnika Nikole Kalabića, bio taj što je priča o njegovoj ulozi. prilikom zarobljavanja generala Mihailovića, «procurila» i sa terena i u emigrantskim krugovima. Neupotrebljivog za dalji angažman, upravo oni, koji su mu i pružili određene garancije, naredili su njegovu likvidaciju, koja je izvršena u Beogradu, neposredno poslije 29. aprila 1946. godine.“ (Predrag Ostojić, Zarobljavanje generala Mihailovića, str. 18)
- Ово је чиста наука.
Poodavno o ovom događaju pisao je i kapetan Blagoje Plećaš,
- Да није Неђељко Плећаш.
ali će u tom kontekstu, biti interesantno i najavljeno objavljivanje sećanja majora Aleksandra Ace Miloševića, koje je u priprimi. Najverovatnije da će i ta sećanja, kao i rukopis Stevana Moljevića, biti etiketirana kao «udbaška»
- Шта би са сећањима мајора Милошевића? Ево прође доста и од те најаве. Узгред, мени је те делове, о Калабићу, и још неке, послао сам Милошевић. Али хајде прво да видимо шта ће се ту објавити.
Svesni da ni sam general Mihailović, svojom izjavom, neke ljude ne bi mogao uveriti u nečasnu ulogu “svoga majora”, iskreno se nadamo i očekujemo da će ovo pisanje biti prilika da se pojavi još neka verzija zarobljavanja generala Mihailovića, od istog autora, kako bi bio upotpunjen njegov «nalaz sudskog veštaka».
- Не, увек ће бити иста верзија, и са моје и са ваше стране.