12-11-2013, 05:56 PM
(12-11-2013, 12:30 AM)Милослав Самарџић Пише:(11-11-2013, 09:52 PM)Вања Пише: Мислим да претерујеш мало Самарџићу, каква комунистичка пропаганда, није то Ужичка република. У сваком случају мислим да пренагљујете са коментарима, тек је изашла једна епизода. И у суштини буни се и Субнор а буне се и присталице Драже. Занимљиво.Како није ''Ужичка република'', па ево дао је Динчић слике.
Сем тога, друга серија се зове ''Ужичка република'', а трећа ''Далибор на Равној Гори''.
Ево како ће бити до краја:
http://www.pogledi.rs/category/istorija-...i-filmovi/
Јел ме поредиш са Субнором?
Па тамо су сви четници такви, браде, ракија, певаљка, а овде је један официр.

Ако се зове Ужичка република не значи да је прокомунистичка, можда буде обрнуто?

Не дај боже, ти и Субнор.

Цитат:Operacija Sipski kanal 6 april 1941
Brandebuski specijalni puk
Napad na Jugoslaviju počeo je u noći 5/6. april kada su nemačke jedinice Grupe Đerdap iz Rumunije zauzele Sipski kanal i sprečile jugoslovensku vojsku da izvrši planirano zaprečavanje Dunava.
Reka Dunav je imala izuzetan strateški značaj za Nemačku. Pored toga što je povezivala nemačke saveznike Austriju, Mađarsku i Rumuniju i omogućvala izlaz Nemačkoj na Crno more, za Nemce je bilo od vitalnog značaja da se očuva kontinuitet rečnog saobraćaj na Dunavu kako ne bi došlo do prekida u snabdevanju rumunskom naftom sa naftonostnih polja u Ploeštiju. Kako je zaprečavanje Dunava bilo najlakše izvesti u kanalima koji su prokopani kroz Đerdapsku klisuru, nemački planeri smatrali su da je zauzimanje Sipskog kanala i ovladavanje Gvozdenim vratima jedan od najvažnijih ciljeva koji se moraju realizovati u početnoj fazi napada na Jugoslaviju. Sipski kanal izgrađen je 1896 kako bi se omogućilo bezbedno odvijanje rečnog saobraćaja kroz Đerdapsku klisuru. Bio je dug 2.133 metra, širok 73, a najveća dubina iznosila je 7.3 metra. Osim Sipskog kanala, na ovom delu toka Dunava izgrađeno je ukupno 16,9 kilometara kanala. Zbog brze matice je pri uzvodnoj plovidbi morala da se uvede pomoćna vuča koju su prvo vršili remorkeri, a kasnije je, za vreme Prvog svetskog rata uvedena lokomotivska vuča. Zadatak zauzimanja Sipskog kanala poveren je Grupi Đerdap jačine oko 2.000 ljudi, čija komanda se nalazila u Orsavi. Udarnu pesnicu nemačkog napada činila su 54 vojnika iz sastava 5. i 7. čete Drugog bataljona Specijalnog puka Brandenburg.
Obezbeđenje Sipskog kanala na dan 6. aprila činila su dva topa Škoda M28 od 80 mm pod komandom potporučnika Bore Todorovića i protivavionski vod pod komandom rezervnog potporučnika Stevana Markovića, koji je raspolagao sa četiri teška protivavionska mitraljeza kalibra 15 mm „Zbrojovka“ M1937 čehoslovačke proizvodnje. Oba voda bila su iz sastava 8. artiljerijskog puka Krajinske divizije Pete armije. Artiljerijske položaje štitila je jedna četa 74. pešadijskog puka pod komandom rezervnog potporučnika Čede Mihajlovića. Jugoslovenska vojska je u skladu sa Ratnim planom R-41 izvršila neophodne pripreme za zaprečavanje kanala. Kanal je trebalo da bude zaprečen survavanjem lokomotiva i vagona napunjenih cementom u kanal, a preko njih su trebala da budu potopljena dva šlepa natovarena kamenim blokovima. Jugoslovenska rečna flotila je takođe obezbedila jedan remorker „Vitez“ koji je vukao šlepove natovarene kamenjem i pripremljene za potapanje eksplozivom u kanalu.
Pod okriljem noći 54 vojnika puka Brandenburg, od kojih su neki bili preobučeni u srpske seljake, pod komandom pukovnika Riharda Bacinga prebacilo se gumenim čamcima na desnu obalu Dunava u visini postrojenja za pomoćnu lokomotivsku vuču.Oficiri jugoslovenske vojske iz oblasnih komandi bili su pozvani na veselje koje je u kafani „Dubrovnik“ u Kladovu priredio njegov gradonačelnik Leonid Čudnovski. Za vreme proslave u piće im je sipano uspavljujuće sredstvo. Nemački napad počeo je u 02.00. Pripadnici puka Brandenburg upali su u stan Čudnovskog i pobili jugoslovenske oficire na spavanju i prekinuli su telefonsku i telegrafsku vezu između Sipa i Kladova. Slučajni pucanj upozorio je jugoslovenske vojnike da se događa nešto neuobičajeno. Vojnici su istračli na položaje i otvorili su vatru iz teških mitraljeza ali su ubrzo savladani. Nemci su zarobili kompletno obezbeđenje Sipskog kanala zajedno sa neoštećenim postrojenjem za pomoćnu lokomotivsku vuču. Iznenađenje je bilo toliko da lokomotive koje su bile namenjene za zaprečavanje kanala nisu survane u njega.
Nakon što je oko 04.00 časa obaveštena o nemačkom napadu, grupa za zaprečavanje Sipskog kanala koja se nalazila u Tekiji, stupila je u akciju sa dva sata zakašnjenja zbog vremena potrebnog da se pokrenu brodske mašine. U visini Ade Kale remorker "Vitez" sukobio se sa jednim naoružanim nemačkim brodom, ali je posada mitraljeskom vatrom oterala napadača. Na prilazu kanalu na remorker je otvorena snažna puščana i artiljerijska vatra sa leve obale Dunava. Blizu ulaza u kanal eksplozija nemačke granate otkinula je jedan šlep koji je teglio remorker. Zbog nemogućnosti daljeg manevrisanja kapetan remorkera poručnik bojnog broda Josip Grgić naredio je da se šlepovi potope izvan kanala. Krmanoši Aca Ristić i Krsta Veljošević su koristeći maticu uspeli da uteraju šlepove u kanal i da aktiviraju eksploziv. Kapetan remorkera je pokušao da nastavi plovidbu ali je zbog jake neprijateljske vatre odlučio da potopi brod udarom u obalu, što mu nije pošlo za rukom. Oštećeni remorker matica je odvukla 5 kilometara nizvodno, do Davidovca gde ga je potopila njegova posada. U ovom okršaju kapetan Grgić je ranjen u glavu. Grupa za zaprečavanje kanala Juc takođe nije uspela da izvrši zadatak jer su šlepovi prerano potopljeni oko kilometar daleko od ulaza u kanal. Akcijom jugoslovenske rečne flotile, plovidba na Dunavu je samo delimično ometena i to samo pri niskom vodostaju.
Да издвојим:
Oficiri jugoslovenske vojske iz oblasnih komandi bili su pozvani na veselje koje je u kafani „Dubrovnik“ u Kladovu priredio njegov gradonačelnik Leonid Čudnovski. Za vreme proslave u piće im je sipano uspavljujuće sredstvo.
„Тромо се време вуче,
И ничег новог нема,
Данас све као јуче,
Сутра се исто спрема.
Право је рекао Жерајић,
тај српски соко сиви:
Ко хоће да живи нек мре,
ко хоће да мре нек живи!“
(Гаврило Принцип)