Knjiga Koste Nikolića:
SAVEZNICI, ČETNICI I PARTIZANI u drugom svetskom ratu. (Catena Mundi,2018)
Jedna solidna knjiga koja obuhvata najvažnija saznanja istoriografije u poslednjih 30-40 godina.
Tako da se može koristiti kao dobra osnova za dalje proučavanje ove teme.
Jasno je prikazana atmosfera u kojoj je potpisan pristup trojnom paktu, razlozi puča i demonstracija od 27 marta. Težnja britanoje da Jugoslaviju uvuče u rat. Ustanak i neodlučnost Britanaca da li da podrže ustanak ili da ga primire. Nekorektnost prema Mihailoviću (prebacivanje celokupne odgovornosti za gradjanski rat na njega i stalno ucenjivanje) i Vladi ( odbijanje nezavisnih veza sa Mihailovićem, forsiranje Hrvata). Britanska orijenetacija politike uslovljena odnosima sa Sovjetima itd.
Prema tome,politika i stavovi Britanaca, odnosi sa izbegličkom vladom, prema hrvatima, Mihailoviću kao priznatom vodji otpora kasnije i partizanima su dominirajući u knjizi.
To je dobra strana knjige - navedena su i dokazana sva najvažnija pitanja kontroverznih beitanskih odluka i politika.
Zato malo čudi glavna teza autora - što je u stvari teza V.Pavlovića , Od monarhije do republike, knjiga koju obilno citira - da je gradjanski rat i sudbina Jugoslavije odlučena globalnim sporazumom Sad i SSSR jer su SAD prepustile istočnu evropu Staljinu. (str 7)
Nema ništa sporno u toj tvrdnji , tu tezu je V.Pavlović dokazao. Sporno je samo to što se iz autorovih argumenata i dokumenata predstavljenih u knjizi takav zaključak ne može izvesti.
U knjizi se može nazreti da diplomate u SAD nemaju isto vidjenje situacije u Jugoslaviji kao Britanci, ali da se ne mogu mešati u britanske poslove u regionu u kome oni vode glavnu reč.
U zaključku autor kaže da je"...prividna nezainteresovanost [SAD] ponekad pogubnija i značajnija od preteranog angažovanja[ Britanci]".( str 345)
Ova knjiga, po rečima autora, je zapravo dopunjena i preradjena prethodna monografija na temu. ( Saveznici i pokreti otpora u Jugoslaviji u DSR, 2007).
Autor se u izradi ovog dela oslonio na dokumente domaćih arhiva VA ( emigrantska vlada i četnička arhiva), AJ.
Korišćene su i mnoge zbirke dokumenata: Dokumenti o spoljnoj politici.., Jugoslovenske Vlade u izbeglištvu, Zbornici .., Anglo-jugoslovenski odnosi a ponajviše Dušana Bibera, Tito - Čerčil, strogo tajno.
Korišćena je i nekolicina dokumenata Nacionalnog Arhiva u Vašingtonu (gradja Stejt Dipartmenta i OSS), i Britanskog Arhiva u Kju , gradja Forin Ofisa.
Nažalost, tačne odrednice dokumenata nisu navedene.
Ipak, više od svega navedenog, autor se u fusnotama pozivao na objavljenu literaturu , više od 50%.
Zbirke dokumenata: 30%.
Dokumenti: 20%
To je uslovilo da autor, možda nehotice, suviše koristeći literaturu, preuzme i neke sitne greške :
1. Nije tačno da je propartizanska propaganda došla kao posledica promene politike. Prethodila joj je. Počela je jeseni '42, a odluka u korist partizana je donešena u periodu kraj februara - početak marta 1943.
2. Brigadir Kibl je najuren, (baš tim rečima, iz britanskih izvora) sa Glekonerom početkom septembra a ne krajem decembra 1943.
3. SOE nije bila obaveštajna organizacija i njeno ljudstvo nisu bili obaveštajci u strogom smislu reči. To nije bio ni S.W.Bejli, iako je tačno da je on bio jedan od najkompetentnijih britanaca poslatih u Jugoslaviju.
4. Nikolić mnogo cirira i odličnu H.Wiliams,ali preuzima i neke njene greške: nije tačno da je poraz četnika na neretvi (april 1943) stvorilo nužnost kontaktiranja partizana. O tome je odluka donešena, kao što rekoh, početkom marta, a zvanično odobrenje Vlade za saradnju sa partizanima je stiglo sredinom juna. Dakle, nakon šro su komunisti hrvati u aprilu i dikin krajem maja apušteni u Jugoslaviju - bez znanja i odobrenja nadležnih .
Najveći nedostatak knjige je odsustvo dokumenata "sa izvora". Tojest iz Britanskih i Američkih arhiva.
Tada ne bi bilo potrebno da se informacije traže u problematičnim memoarskim spisima Čerčila, Dikina i Meklina. Pojedini argumenti bi bili mnogo uverljiviji.
Ovako, dometi ovog rada su definisani dostignućima i dometima prethodnih istoriografskih radova. Premalo novih informacija, svežine i nekog novog pogleda na stari problem.