(01-10-2016, 02:56 PM)Милослав Самарџић Пише: Питање за читаоце:
Да ли би требало написати и једну књигу на ову тему?
Kao prvo, moram da se izvinim što pišem na meni mrskoj latinici. Verovatno mi je neki virus zaludeo računar, ubih se da pronađem ćirilicu, ali avaj, slaba fajda.
Jedan čitalac odgovara na postavljeno pitanje:
Trebalo bi napisati jednu takvu knjigu.
Ali, tu knjigu je vraški teško napisati. Zašto? Zato što svetska istorija i život običnog čoveka, koji se u toj istoj istoriji bez odmora davi, nisu prosta računica. Dakle, nipošto statistika, kao što Samardžić naivno veli. Život i istorija su viša matematika. Dakle, infinitezimalni račun. Uz primese kvantne mehanike. Takvu knjigu bi mogao napisati neko ko ima osećaj za psihologiju Dostojevskog i intuiciju za antiutopiju Džordža Orvela. A pritom i da savršeno barata istorijskim činjenicama. Pri čemu mislim na poznavanje "duha vremena" u određenim istorijskim razdobljima. Jedino mi Crnjanski pada na pamet.
Berđajev je tvrdio kako je smisao istorije transcedentan, nikako imanentan. Dostojevski je tvrdio da je dobro što su pravoslavni narodi na Balkanu potpali pod turski jaram, budući da će ih to očeličiti za neka bitnija vremena. Koja su to bitnija vremena? Svako ko je pravoslavac i istinski veruje u Boga vrlo dobro razume o čemu govorim. Kao što postoji samo ovaj jedan fizički svet, i to najbolji od svih mogućih svetova, tako postoji samo jedna moguća istorija, i ta nam je istorija zadata od gospoda Boga, i to nam je najbolja istorija od svih mogućih istorija. Sve ostalo su besmislene spekulacije. Tako bismo mogli od stvaranja sveta. Šta bi bilo da Adam nije prihvatio jabuku? Ili da Kain nije ubio Avelja? Ili da Juda nije izdao Hrista? Šta bi bilo da car Dušan nije umro tako mlad i da je osvojio Carigrad? Da smo pobedili Turke na Marici? Na Kosovu? Da je Karađorđe ubio Miloša? Da nisu ubijeni Mihailo, Aleksandar Obrenović, Aleksandar Karađorđević, Đinđić? Šta bi bilo da Jugoslavija nije stvorena, već namesto nje Srbija (Velika)? Šta bi bilo da nije bilo 27. marta? Ili 5. oktobra. Na svakom koraku istorije raskrsnica, a nakon svake raskrsnice hijazma. A na kraju nas sve čeka Apokalipsa. Po Jovanu.
Dakle, iza istorijskih kulisa krije se gospod Bog, i sve je pod kontrolom, ne brinite se. Dakle, dobro je što Draža nije pobedio. Dobro da gore ne može biti. Neko će upitati u čemu je smisao stradanja Srba u Jasenovcu. Ili po komunističkim logorima i jamama. To će se razjasniti onog poslednjeg, onog najposlednjijeg dana.
Imam u kućnoj biblioteci čitanku koja se koristila u gimnaziji, u kraljevini Jugoslaviji. Interesovalo me je u čemu je razlika između te naše stare i ovih naših novih čitanki. Letimičnim pregledom sadržaja uvideh sledeću razliku - tekst Slobodana Jovanovića, vladike Nikolaja i Svetislava Stefanovića. To nedostaje današnjim čitankama. Ja bih tu ubacio i jedan Pekićev tekst. Na primer "Odmor od istorije". Mislim da bi taj tekst već bio tu da je Draža pobedio.
(03-10-2016, 11:12 PM)Милослав Самарџић Пише: (03-10-2016, 10:13 PM)Бенито Пише: Видиш где одведе расправа? Људи пишу шта би хтели да буде или шта их највише боли.
Зато , ајмо неколико питања( пошто је очигледно да се ломиш да напишеш једну овакву књигу):
1. Новац? Ако узмемо као аксиом да би остала Југославија, на бази одлука Светосавског конгреса, у ком правцу би покренули економију. Понављам, ОНИ а не шта би ти урадио.
2. Који је главни геостратешки интерес српског народа по њима?
3. Какву иницијативу би држали у дипломатији у светлу претходна два питања?
То су три главна питања који би поставили испред себе. Ако одговориш тачно на ова три питања, погодићеш њихове потезе у тој држави. И лоше и добре.
1. Логично је наставити предратне трендове, тј. Стојадиновићеву економску политику. Стојадиновић би се свакако вратио у земљу. Његова странка је иначе пре рата преименована у Српску радикалну странку, што је мање познато. Он је побеђивао на изборима пре рата, логично је да би опет победио. Опет би био у коалицији са Словенцима (Миха Крек, председник најјаче словеначке партије, дакле наследник попа Корошеца, Стојадиновићевог партнера, и после рата је остао уз Дражу), а такође и са муслиманима (Мустафа Мулалић, из странке Мехмеда Спахе, тј. Стојадиновићевих партнера муслимана) је до краја био уз Дражу и робијао је под комунистима). С друге стране, оне српске партије, попут Демократске, које су уочи рата биле у коалицији са Мачеком, сада то не би могле да буду, јер би просто биле презрене, због геноцида у НДХ и подршке ХСС-а усташама. Тако да би ХСС победио на изборима у Бановини Хрватској, али у целој земљи убедљиво би победила Стојадиновићева коалиција.
Стојадиновић је био најјачи економиста, међу политичарима, кога смо икада имали. Он је творац привредног чуда 1935-1941, које би добило нов полет Маршаловим планом.
Ако мислиш на расподелу новца по регионима, Стојадиновићева политика била је што је могуће равномернији развој.
Дакле, стопе раста на целој територији биле би веће него овако, а специјално, не би било екслоатације Србије на рачун Хрватске и Словеније.
2. Несумњиво као и до тада уједињење. То би се постигло пресељењем Срба из Бановине Хрватске у Бановину Српске земље (и као што сам рекао исељавањем екстремних Хрвата и муслимана у Бановину Хрватску.
3. Стојадиновић је био практичан. Он је гурао дипломатску линију која нам доноси највише користи, како економске, тако и политичке.
Ne znam o kom periodu govoriš? Da li o onom pre Stojadinovićevog susreta sa Pavelićem u Argentini ili posle?

Ovo je bila sarkastična šala, razume se.
Ovo što si izneo o radikalima je skroz pogrešno. Radikali su bili načeti još od trenutka stvaranja Jugoslavije, dobro ih je izmrcvario kralj Aleksandar, glava im je razbijena kada je preminuo Pašić, a 27. marta im je zabijen kolac u sanduk.
Nije Stojadinovićeva stranka preimenovana u SRS. To si odvalio i jedva ostao živ. Narodna radikalna stranka (NRS) se dugo cepala. Odvajali su se delovi, pa spajali međusobno. Stojadinović je postao premijer nakon izbora 1935. Nosilac liste njegove stranke je bio Bogoljub Jevtić. Stranka se zvala Jugoslovenska nacionalna stranka (JNS). Nakon toga Stojadinović sa odcepljenim frakcijama NRS-a osniva Jugoslovensku radikalni zajednicu, popularnu Jerezu. Nakon izbora 1938, Cvetković i knez Pavle izbacuju Stojadinovića iz Jereze, pa on, tek onda, osniva svoju novu stranku - Srpsku radikalnu stranku (SRS). O svemu tome je lepo Crnjanski pisao u memoarima "Ni rat, ni pakt". Da, da, u pravu si, Šešelj je ime stranke ukrao od Stojadinovića. A Veljko Guberina od Pašića. Pravnici tvrde da je u tim smutnim vremenima jedini legitimni predstavnik Narodne radikalne stranke, one Pašićeve, Protićeve i Pačuove, bio sve vreme zapravo Aca Stanojević. To dokazuje i tekst iz Grolove Demokratije, jesen 1945, kada se navodi kako je Aca Stanojević tada podneo molbu Ministarstvu unutrašnjih poslova Jugoslavije u vezi sa upisom NRS-e u registar političkih stranaka. Takva su vremena bila tada.
Inače, osim faktogarfskih grešaka, napravio si i jednu suštinsku. Najjača srpska stranka nakon 27. marta postala je Demokratska stranka. I ta stranka bi pobedila na izborima 1945. Da je bilo sreće i pameti. Ne veruješ mi? Koja stranka je imala svoju borbenu jedinicu u okviru JVuO? Jedinas stranka? Da, to je bio DS. Omladina čije stranke je hapšena u ratu i držana na Banjici? Omladina DS-a. U kojoj stranci je bio Dragić Joksimović, advokat Dražin na procesu veka? Da nije možda bio u radikalima? Ne, nego u DS-u. Iz koje je stranke bio Milan Grol, potpredsednik Titove vlade od marta do avgusta 1945? Iz DS-a. Dakle, mogao je Grol i sa levima i sa desnima, i sa "četnicima" i sa "partizanima", i sa Sovjetima i sa Amerima, a bogami i sa Englezima. Ko je pružio najjači institucionalni otpor komunistima u predizbornoj skupštini? Dragić Joksimović. Koji je antikomunistički časopis bio najugledniji? Demokratija.
Već mesecima razmišljam da započnem temu "Istorija Demokratske stranke" i to ću učiniti koliko večeras.
Zaboravih i Radoja Kneževića. On je bio član izvršnog odbora DS-a, a bio je jedino civilno lice u puču od 27. marta.