Оцена Теме:
  • 46 Гласов(а) - 4.52 Просечно
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

Милослав Самарџић одговара на ваша питања

У једној комунистичкој верзији о хватању Драже, они кажу да је Калабић био код Гајића на слави за Јовањдан. И због тога и данас људи у том крају мисле да је Никола издао Дражу. А ви кажете да је то лажни Калабић и да су га туда водали да би правдали своју верзију. А како су комунисти могли да знају да ће ухватити Дражу, јер је Јовањдан био мјесец и по прије хватања? Прочитао сам ваше текстове ал ми није јасно.
Одговори

Нису знали, то им је била једна од опција.
Иначе тада је било често прерушавање једних у друге.
Одговори

А Никола је погинуо 19. јануара. А лажни сутра на слави. Зар су могли за дан да смисле о Николиној сарадњи итд... Зашто нпр. нису са лажним Рачићем то радили... Rolleyes
Одговори

Spomenuli ste na temi o Šešelju da ste upoznali Borislava Pekića. Možete li da kažete nešto više o tom susretu i kakav je utisak na Vas ostavio?

Нема Слобе, нема Тита, сад се ође Нестор пита!
Одговори

(18-11-2014, 04:18 AM)Романија1 Пише:  А Никола је погинуо 19. јануара. А лажни сутра на слави. Зар су могли за дан да смисле о Николиној сарадњи итд... Зашто нпр. нису са лажним Рачићем то радили... Rolleyes

Нису могли да нађу лажног Рачића.Био је људина.
Одговори

(18-11-2014, 04:18 AM)Романија1 Пише:  А Никола је погинуо 19. јануара. А лажни сутра на слави. Зар су могли за дан да смисле о Николиној сарадњи итд... Зашто нпр. нису са лажним Рачићем то радили... Rolleyes
А зашто везујеш прерушавање и Калабићеву погибију? Прерушавање је било масовна појава на обе стране, а то је била само једна од многих Озниних прерушених група.
Било би добро да прочиташ ову књигу, ту је свако питање детаљно обрађено:

http://www.pogledi.rs/pravi-i-lazni-kala...g-vestaka/
Одговори

(18-11-2014, 10:10 AM)Vlad Alekš Пише:  Spomenuli ste na temi o Šešelju da ste upoznali Borislava Pekića. Možete li da kažete nešto više o tom susretu i kakav je utisak na Vas ostavio?
То је било на оној клупи у холу Француске 7, на спрату, која је и данас на свом месту. Лето 1990. Седео сам са Николом Милошевићем, када је он пришао и сео, јер је било још једно слободно место. Тако је лево од мене седео Милошевић, а десно Пекић. Обојица су већ одавно били славне личности, можете замислити како сам се осећао. Пошто сам се представио, или ме је представио Милошевић не сећам се, Пекић рече да је било много покушаја, али да су тек ''Погледи'' постали праве заиста опозиционе новине, прве од 1945.
Био је тих, ненаметљив, мршав, физички слаб, деловао је некако испоснички, али осећала се његова позитивна енергија. Такође се видело да је господин предратних манира, какви су тада још могли да се сретну, тј. да на њега није утицало комунистичко образовање и васпитање. Постоји разлика између образованих људи из емиграцији и овде. Пекић је подсећао на прве. Други су наравно велики проблем, и тада су већ доминирали, зато за Пекића није било места у врху ДС, није било шансе да он постане председник. Први су некако неусиљени, природни, не бусају се сопстевном величином и значајем, а оне се ипак лако уоче. Нпр. овог човека сам упознао у Лондону, много подсећа на Пекића:
http://www.pogledi.rs/en/requiem-for-nenad-v-petrovic/
Одговори

Господине Самарџићу, пошто сте администратор ове странице, да ли постоји могућност да се уклони мој претходни профил под именом "Милан Грујић Камењарка"? Питам зато што не могу никако да му приступим јер сам заборавио е-мејл и улазну лозинку Баја

Част ти свака Гацко равно кад си чисто православно Smile
Одговори

(18-11-2014, 05:53 PM)Милослав Самарџић Пише:  
(18-11-2014, 10:10 AM)Vlad Alekš Пише:  Spomenuli ste na temi o Šešelju da ste upoznali Borislava Pekića. Možete li da kažete nešto više o tom susretu i kakav je utisak na Vas ostavio?
Био је тих, ненаметљив, мршав, физички слаб, деловао је некако испоснички, али осећала се његова позитивна енергија. Такође се видело да је господин предратних манира, какви су тада још могли да се сретну, тј. да на њега није утицало комунистичко образовање и васпитање. Постоји разлика између образованих људи из емиграцији и овде. Пекић је подсећао на прве. Други су наравно велики проблем, и тада су већ доминирали, зато за Пекића није било места у врху ДС, није било шансе да он постане председник. Први су некако неусиљени, природни, не бусају се сопстевном величином и значајем, а оне се ипак лако уоче. Нпр. овог човека сам упознао у Лондону, много подсећа на Пекића:
http://www.pogledi.rs/en/requiem-for-nenad-v-petrovic/

Pretpostavljam da ste čitali esej od Slobodana Jovanovića "O kulturnom obrascu". U jednom delu Jovanović piše o poluintelektualcima. To su ljudi koji imaju diplomu, ali avaj, nemaju ništa drugo. Bez domaćeg vapitanja, nemaju morala, nemaju skrupula, nemaju religioznog osećaja, nemaju opšteg obrazovanja. Jednom rečju nemaju kulturu. Pronicljivo je zaključio da takvi ljudi odlaze komunistima.
Pre rata takvi ljudi su bili izuzetak, da bi nakon rata, zbog intezivne boljševizacije, takvi ljudi postali većina. Pekić je bio manjina. Nije imao diplomu, a imao je sve ostalo.
Interesantno je, meni barem, da je Pekić bio oženjen Ljiljanom Glišić, nećakom Milana i Dragog Stojadinovića. I da nije ništa drugo napisao, njegov intervju sa Dragim je dovoljno vredno svedočanstvo o predratnim i ratnm prilikama u Beogradu i kraljevini Jugoslaviji.
Ne znam kakav je bio njegov stav o četnicima? Pretpostavljam da o tome niste pričali? Smile

Нема Слобе, нема Тита, сад се ође Нестор пита!
Одговори

Да, читао сам и сећам се, одличан!
Где има да се прочита тај интервју, промакао ми је?
Нисмо причали о четницима, али подразумевало се да је Пекићев став о четницима био позитиван, а о комунистима/партизанима негативан.
Одговори

(20-11-2014, 06:29 PM)Милослав Самарџић Пише:  Да, читао сам и сећам се, одличан!
Где има да се прочита тај интервју, промакао ми је?
Нисмо причали о четницима, али подразумевало се да је Пекићев став о четницима био позитиван, а о комунистима/партизанима негативан.

Ljiljana Pekić je dala autorska prava na intervju Srđanu Cvetkoviću. Ne razumem zašto, ali tako je. Ja sam neke delove čitao pre desetak godina u NIN-u. A evo linka za Večernje novosti:

http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/cl...pska-hajka

Imam i neku verziju u PDF-u. Međutim, ne znam da li je Cvetković uopšte objavio integralnu verziju.

A evo i Pekićevog teksta iz "Tamo gde loze plaču":

"Preslušavam, sređujem, numerišem i temama naslovljujem magnetofonske trake na kojiima je zabeležen moj prošlogodišnji intervju sa Ljiljaninim ujakom Dragim Stojadinovićem. Razgovor je snimljen na 16 BASF devedeset minutnih kotura, u ukupnom trajanju od 24 časa, a vodio se s prekidima tri dana. (Snimljen je, sećam se, jula 1974, pod vrlo teškim okolnostima za mene.)

Nekoliiko dana pre dolaska D.S. iz Buenos Airesa, konstatovano je da imam eksudativni pleuritis. Bio sam u teškim bolovima i na pilulama za umirenje. Trebalo je, zapravo, smesta da budem prebačen u bolnicu, ali sam je zbog susreta sa D.S. i ovog intervjua odložio.

Premda je izgledalo da će nas Ljiljanin ujak od sada češće posećivati, nisam u to mogao biti sasvim siguran, a sve što je on imao da mi ispriča o Vremenu i Novom vremenu, listovima kojima je on bio suvlasnik i direktor, bilo je nenaknadivo kao građa za moj njegovanski roman “Crveni i beli”.

Nadao sam se, takođe, dobiti živa svedočanstva o političkoj istoriji između dva rata, (za retrospekcije starijih Njegovana, jer bi roman obuhvatao samo period od 1941. do 1944), vladama njegovog brata Milana Stojadinovića, njegovoj politici, prijateljstvu pa razilasku sa princom regentom, padu i skandaloznoj predaji na “čuvanje” jednoj stranoj sili, a naročito okupacijiskim događajima,


u prvom redu procesu oko osnivanja Komesarske Uprave u Srbiji, i kasnije — Vlade narodnog spasa. Interesovalo me je, takođe, njegovo povlačenje na Zapad 1944, hapšenje u Austriji, predaja jugoslovenskim vlastima u grupi sa Dragim Jovanovićem, tok suđenja i osuda na smrt, kasnije zamenjena osudom na robiju u trajanju od dvanaest godina.

Mislio sam ga pitati i o životu u Argentini, porodičnim stvarima i listu El Economista — argentinskom Financial Timesu — u kome je radio, vlasništvu najpre Milana Stojadinovića, a potom njegovog zeta Dušana Radonjića, potomka porodice cmogorsikih gubernadura.

Za čitavo vreme intervjua ležao sam u krevetu, uprkos bolova prilično koncentrisan, blagodareći i zanimljivosti priče i ubedljivosti s kojom je pričana. Dan po povratku D.S. u Argentinu, ja sam otišao u bolnicu ...) Završavam slušanje. Ova građa bila bi za neke večernje novine, Novosti ili Ekspres, dosada neprevaziđeni feljton ...

Sadržaj: Politički uspon Milana Stojadinovića; Atentat u Skupštini; Odnosi sa princom Pavlom; Predsednik Vlade; Da li zaista 'Ni rat — Ni pakt'?; Dragiša Cvetković; Stojadinovićev pad; Internacija; Mauricius, balkanska Sveta Jelena; Osnivanje lista Vreme; Jedan radni dan u velikom listu; Trka sa Politikom; Pakt koji niko nije želeo; Puč koji niikom nije trebao;

Apri-li-liski. rat; Beograd otvoreni grad ili otvoreni grob? Nemci ulaze; 'Opštinske novine' prvi okupacijski list; Ujedinjenje Vremena i Politike i stvaranje Novog vremena; Kako je obrazovana Komesarska uprava u Srbiji; Slike iz političkog života pod okupacijom; Uređivanje lista pod okupacijom; Vlada Narodnog Spasa;

O generalu Milanu Nediću — Ocu Srbije; Istina o slučaju Vladislava Ribnikara; Odnosi sa Pokretom DM; Kretanje frontova i raspoloženja; Dimitrije Ljotić; Male spletke u senci velikih; Uskršnji saveznički poklon; Bežati ilii ne bežati; Političke ličnosti za vreme okupacije; Danilo Gregorić ili 'Samoubistvo Jugoslavije'; Voz u dijasporu;

U Austriji; Kako sam predan; Dragi Jovanović i ostali; Isleđenje; Suđenje; O Vladislavu Ribnilkaru još jednom; Presuda na srnrt i pomilovanije; Sremska Mitrovica; Ličnosti iz Sremske Mitrovice; Pokušaj samoubistva; Bolest; Povratak u Beograd; Buenos Aires ..."

Нема Слобе, нема Тита, сад се ође Нестор пита!
Одговори

Милославе, који је Дража имао чин на крају Првог светског рата и где се налазио, каква му је била путања?
Прочитах да је Невесиње ослободила Српска војска на челу са капетаном прве класе Драгољубом Михајловићем па се запитах да није можда...
Одговори

(21-11-2014, 02:02 PM)Владимир.М Пише:  Драгољубом Михајловићем

Просветар ће полудети! Smile
Одговори

(21-11-2014, 08:57 AM)Vlad Alekš Пише:  
(20-11-2014, 06:29 PM)Милослав Самарџић Пише:  Да, читао сам и сећам се, одличан!
Где има да се прочита тај интервју, промакао ми је?
Нисмо причали о четницима, али подразумевало се да је Пекићев став о четницима био позитиван, а о комунистима/партизанима негативан.

Ljiljana Pekić je dala autorska prava na intervju Srđanu Cvetkoviću. Ne razumem zašto, ali tako je. Ja sam neke delove čitao pre desetak godina u NIN-u. A evo linka za Večernje novosti:

http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/cl...pska-hajka

Imam i neku verziju u PDF-u. Međutim, ne znam da li je Cvetković uopšte objavio integralnu verziju.

A evo i Pekićevog teksta iz "Tamo gde loze plaču":

"Preslušavam, sređujem, numerišem i temama naslovljujem magnetofonske trake na kojiima je zabeležen moj prošlogodišnji intervju sa Ljiljaninim ujakom Dragim Stojadinovićem. Razgovor je snimljen na 16 BASF devedeset minutnih kotura, u ukupnom trajanju od 24 časa, a vodio se s prekidima tri dana. (Snimljen je, sećam se, jula 1974, pod vrlo teškim okolnostima za mene.)

Nekoliiko dana pre dolaska D.S. iz Buenos Airesa, konstatovano je da imam eksudativni pleuritis. Bio sam u teškim bolovima i na pilulama za umirenje. Trebalo je, zapravo, smesta da budem prebačen u bolnicu, ali sam je zbog susreta sa D.S. i ovog intervjua odložio.

Premda je izgledalo da će nas Ljiljanin ujak od sada češće posećivati, nisam u to mogao biti sasvim siguran, a sve što je on imao da mi ispriča o Vremenu i Novom vremenu, listovima kojima je on bio suvlasnik i direktor, bilo je nenaknadivo kao građa za moj njegovanski roman “Crveni i beli”.

Nadao sam se, takođe, dobiti živa svedočanstva o političkoj istoriji između dva rata, (za retrospekcije starijih Njegovana, jer bi roman obuhvatao samo period od 1941. do 1944), vladama njegovog brata Milana Stojadinovića, njegovoj politici, prijateljstvu pa razilasku sa princom regentom, padu i skandaloznoj predaji na “čuvanje” jednoj stranoj sili, a naročito okupacijiskim događajima,


u prvom redu procesu oko osnivanja Komesarske Uprave u Srbiji, i kasnije — Vlade narodnog spasa. Interesovalo me je, takođe, njegovo povlačenje na Zapad 1944, hapšenje u Austriji, predaja jugoslovenskim vlastima u grupi sa Dragim Jovanovićem, tok suđenja i osuda na smrt, kasnije zamenjena osudom na robiju u trajanju od dvanaest godina.

Mislio sam ga pitati i o životu u Argentini, porodičnim stvarima i listu El Economista — argentinskom Financial Timesu — u kome je radio, vlasništvu najpre Milana Stojadinovića, a potom njegovog zeta Dušana Radonjića, potomka porodice cmogorsikih gubernadura.

Za čitavo vreme intervjua ležao sam u krevetu, uprkos bolova prilično koncentrisan, blagodareći i zanimljivosti priče i ubedljivosti s kojom je pričana. Dan po povratku D.S. u Argentinu, ja sam otišao u bolnicu ...) Završavam slušanje. Ova građa bila bi za neke večernje novine, Novosti ili Ekspres, dosada neprevaziđeni feljton ...

Sadržaj: Politički uspon Milana Stojadinovića; Atentat u Skupštini; Odnosi sa princom Pavlom; Predsednik Vlade; Da li zaista 'Ni rat — Ni pakt'?; Dragiša Cvetković; Stojadinovićev pad; Internacija; Mauricius, balkanska Sveta Jelena; Osnivanje lista Vreme; Jedan radni dan u velikom listu; Trka sa Politikom; Pakt koji niko nije želeo; Puč koji niikom nije trebao;

Apri-li-liski. rat; Beograd otvoreni grad ili otvoreni grob? Nemci ulaze; 'Opštinske novine' prvi okupacijski list; Ujedinjenje Vremena i Politike i stvaranje Novog vremena; Kako je obrazovana Komesarska uprava u Srbiji; Slike iz političkog života pod okupacijom; Uređivanje lista pod okupacijom; Vlada Narodnog Spasa;

O generalu Milanu Nediću — Ocu Srbije; Istina o slučaju Vladislava Ribnikara; Odnosi sa Pokretom DM; Kretanje frontova i raspoloženja; Dimitrije Ljotić; Male spletke u senci velikih; Uskršnji saveznički poklon; Bežati ilii ne bežati; Političke ličnosti za vreme okupacije; Danilo Gregorić ili 'Samoubistvo Jugoslavije'; Voz u dijasporu;

U Austriji; Kako sam predan; Dragi Jovanović i ostali; Isleđenje; Suđenje; O Vladislavu Ribnilkaru još jednom; Presuda na srnrt i pomilovanije; Sremska Mitrovica; Ličnosti iz Sremske Mitrovice; Pokušaj samoubistva; Bolest; Povratak u Beograd; Buenos Aires ..."
Кад сте већ толико у току, шта мислите, због чега је Пекић онако негативно оценио роман ''Покошено поље'' Бранимира Ћосића?
Одговори


Скочи на Форум:


Корисника прегледа ову тему: 12 Гост(а)
Све форуме означи прочитаним