02-12-2013, 04:30 PM
Краљ каже да он хоће као врховни командант да буде увек у униформи, па зато одбија Раденков огртач у цркви, а већ у следећој сцени, у колима, носи цивилно одело.
(01-12-2013, 11:43 PM)beogradjanin Пише: Jedino sto primetih je da Draza nije u aprilu nosi bradu, a i onu psovku su mogli da izbace. Po meni jako bitan momenat je kad crveni uctelj Zivadin, kaze da se puska cuva za revoluciju, a ne za rat. Ide na bolje...
A i lici Glogovac na Drazu , posebno ono pred kraj, bez kape, apred prozra...
(02-12-2013, 07:34 PM)Александар Динчић Пише: Ево и ја да кажам неку...Ако избацимо све сцене осим оних где се види Дража и официри, напредак постоји. То су скоро сви уочили. Таралићи су евидентно вишак, иако ће се радња вртети око њих. Тачно се види да штрче у негативном смислу. Можда фаворизирање породице из Заовина не би било лоше. Глума код Таралића лоша, предугачке и непотребне сцене (чекамо 3 минута да се младунци појаве - може се скратити гледањем у плећку, један од распрострањенијих обичаја предсказивања будућности). Режисер и даље робује "Селом", са дугачким и непотребним дијалозима и са паузама које растежу причу.Нема ту простора за двојако тумачење. Ствар је јасна - комунисти саботирају војску.
Бајићев помак је и говор генерала Мирковића да су петоколонаши завршили посао и да су комунисти подигли главу. Може се тумачити двојако. Мада они који су читали мемоаре Душана Симовића знају да Бајић ипак није мислио на оно што многи мисле да јесте. Недостаје пауза како би се схватило да Мирковић каже да су заправо најзад изашли из илегале (подигли главе). Ипак, Ристовски је ту реченицу убрзао па је испало да су комунисти као петоколанаши подигли главе...Ту је режисерска мајсторија била јасно изражена. Свако ко није читао Симовићеве мемоаре закључиће да су комунисти петоколонаши. А кладим се да ни 1% популације није читао.
Цитат:Opšte rasulo je bilo zahvatilo celu Jugoslaviju. Kroz Užice su se povlačile u neredu jedinice 5. i 6. armije. Kolone razbijene kraljevske Jugoslavije vojske i izbeglica kretale su se prema Bosni i Crnoj Gori. U Užicu je vladao pravi haos, kada su se u zoru 15. aprila na
domaku grada oglasili topovski pucnji nemačke 8. tenkovske divizije. U odbrani Užica pored vojnika pojavili su se naoružani i građani. Kada su se delovi nemačke 8. tenkovske divizije počeli da spuštaju niz Sarića Osoje u 2,30 časa izjutra 15. aprila dočekani su sa bombama.
Nepoznati vojnik skočio je na nemački tenk, ali je i sam poginuo i na tom mestu na ulazu u grad je i sahranjen. Već na Sarića Osoju izginulo je u borbi nekoliko jugoslovenskih vojnika iz raznih krajeva zemlje. Tenkovska kolona je uspela da prodre u grad, ali se na nju sručila
topovska paljba sa Dovarja i Zabučja. Na Dovarju su bila postavljena 4 PA topa model 36,80 mm, koji su pripadali 2. bateriji 5. protivavionskog diviziona 5. vazdušne zone u Kraljevu. Sa
Zabučja dejstvovale su protivavionske baterije 3. PA diviziona iste zone kojima je komandovao potpukovnik Milivoje Tadić, odbornik komunističke opštine 1920. u Užicu i
učesnik Vukovarskog kongresa KPJ. U borbi su još učestvovale jedinice 63. pešadijskog puka, Pešadijska podoficirska škola i 1. baterija 6. protivavionskog diviziona. Pored toga u odbrani grada su učestvovali naoružani građani, među kojima se nalazio Vukola Dabić i još
neki članovi KPJ. Posebno se u toj borbi istakao Dragomir Nikolić, mašinovođa iz užičke Ložionice, koji je dejstvovao sa mitraljezom od kafane “Zlatibor”, odakle je uspeo da uništi
nekoliko neprijateljskih vojnika, dok mu neprijatelj nije sa strane prišao sa tenkom i razneo mesto, gde se nalazio ovaj hrabri borac. Uprkos snažnog oružanog otpora i nemačkih gubitaka, oko 9 časova, ućutkani su topovi na Dovarju. Samim tim je slomljen i poslednji otpor i Užice je pretvoreno u “žalosnu gomilu ruševina”, kako su pisali nemački ratni
izveštači. Ova borba je imala više spontan karakter, a ne objedinjenu komandu i vođena je bez znanja Vrhovne komande Kraljevine Jugoslavije. Nemački vojnici novinari, koji su pratili nemačku 8. tenkovsku diviziju bili su iznenađeni oštrim oružanim otporom prilikom odbrane Užica, a koju su u svojim napisima ocenili da je bila “teška borba”.
http://www.graduzice.org/userfiles/files...ca1941.pdf
(02-12-2013, 07:40 PM)Александар Динчић Пише: Глоговац има специфични младеж на бради. Не би личио на Дражу да му нису пустили браду пре времена.
(02-12-2013, 09:05 PM)Alex Пише: Sad da ti citiram koliko je komunista bilo oficira u kraljevskoj vojsci.Чему доказивање кад Бајић није мислио ни на какву саботажу од стране комуниста. Тај део је узео из Симовићевих мемоара, он каже да су комунисти изашли из илегале, да су подигли главе, да деле летке, обавештавају људе, итд. На то се мисли.
Al kad smo već kod toga da vidimo kako su narod i komunisti braniji u aprilskom ratu Užice:
Цитат:Opšte rasulo je bilo zahvatilo celu Jugoslaviju. Kroz Užice su se povlačile u neredu jedinice 5. i 6. armije. Kolone razbijene kraljevske Jugoslavije vojske i izbeglica kretale su se prema Bosni i Crnoj Gori. U Užicu je vladao pravi haos, kada su se u zoru 15. aprila na
domaku grada oglasili topovski pucnji nemačke 8. tenkovske divizije. U odbrani Užica pored vojnika pojavili su se naoružani i građani. Kada su se delovi nemačke 8. tenkovske divizije počeli da spuštaju niz Sarića Osoje u 2,30 časa izjutra 15. aprila dočekani su sa bombama.
Nepoznati vojnik skočio je na nemački tenk, ali je i sam poginuo i na tom mestu na ulazu u grad je i sahranjen. Već na Sarića Osoju izginulo je u borbi nekoliko jugoslovenskih vojnika iz raznih krajeva zemlje. Tenkovska kolona je uspela da prodre u grad, ali se na nju sručila
topovska paljba sa Dovarja i Zabučja. Na Dovarju su bila postavljena 4 PA topa model 36,80 mm, koji su pripadali 2. bateriji 5. protivavionskog diviziona 5. vazdušne zone u Kraljevu. Sa
Zabučja dejstvovale su protivavionske baterije 3. PA diviziona iste zone kojima je komandovao potpukovnik Milivoje Tadić, odbornik komunističke opštine 1920. u Užicu i
učesnik Vukovarskog kongresa KPJ. U borbi su još učestvovale jedinice 63. pešadijskog puka, Pešadijska podoficirska škola i 1. baterija 6. protivavionskog diviziona. Pored toga u odbrani grada su učestvovali naoružani građani, među kojima se nalazio Vukola Dabić i još
neki članovi KPJ. Posebno se u toj borbi istakao Dragomir Nikolić, mašinovođa iz užičke Ložionice, koji je dejstvovao sa mitraljezom od kafane “Zlatibor”, odakle je uspeo da uništi
nekoliko neprijateljskih vojnika, dok mu neprijatelj nije sa strane prišao sa tenkom i razneo mesto, gde se nalazio ovaj hrabri borac. Uprkos snažnog oružanog otpora i nemačkih gubitaka, oko 9 časova, ućutkani su topovi na Dovarju. Samim tim je slomljen i poslednji otpor i Užice je pretvoreno u “žalosnu gomilu ruševina”, kako su pisali nemački ratni
izveštači. Ova borba je imala više spontan karakter, a ne objedinjenu komandu i vođena je bez znanja Vrhovne komande Kraljevine Jugoslavije. Nemački vojnici novinari, koji su pratili nemačku 8. tenkovsku diviziju bili su iznenađeni oštrim oružanim otporom prilikom odbrane Užica, a koju su u svojim napisima ocenili da je bila “teška borba”.
http://www.graduzice.org/userfiles/files...ca1941.pdf
Sad u sledećoj epizodi imamo scenu gde će onaj četnik, žandarmerijski kaplar što voli da se oblači kao komina, pokušati da siluje devojku.
(02-12-2013, 08:39 PM)Ратко Пише: ГЕНЕРАЛ МИРКОВИЋ (са врата): ''Какво бре бомбардовање! То су све саботаже. Комунисти дигли главу.''